[VIDEO] Plivačica "Kantride" Meri Mataja: Od kupanja u Belom do svjetskih plivačkih "pozornica" - i bez "pomoći" Amerike
Autor: Marin Aničić 10.01.2025
21-godišnja Riječanka ušla je u polufinale SP-a i time dokazala da za dobar rezultat u plivanju ne treba otići u Ameriku, ona to može ostvariti i kod kuće gdje, kako kaže, "ima sve".
Rijeka - To je njezin medij – ona je kao riba u vodi. Vidjelo se to i za njezinih prvih dolazaka na bazen na Kantridu, kada je kao četverogodišnja djevojčica započela svoju plivačku priču, a znali su to i na njezinom Belom na otoku Cresu, gdje je provodila ljeta kod none i nije izlazila iz mora. Danas, u 21. godini života, Meri Mataja, članica Plivačkog kluba "Kantrida", upisala je jedan od dosad najzapaženijih rezultata. Na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti u kratkim bazenima krajem 2024. godine, Meri je ušla u polufinale utrke na 50 metara prsno i popravila svoj apsolutni i mlađeseniorski državni rekord. Meri Mataja zauzela je šesnaesto mjesto na svijetu i pokazala gdje joj je mjesto.
- Konkurencija je bila izuzetno jaka. Došao je velik broj plivača koji su još u formi nakon olimpijskih igara. Zadnja dva svjetska prvenstva u kratkim bazenima novac je mnogima motiv za dolazak – fond nagrada ovog natjecanja je za plivanje izuzetno dobar, pa vjerujem da je i to razlog takve konkurencije. Jere Hribar, Nikola Miljenić i ja jedini smo hrvatski reprezentativci koji smo ušli u polufinale individualnih disciplina. Tako da mogu reći da je ovaj moj rezultat i za mene donekle iznenađenje, premda kada se baviš sportom uvijek vjeruješ i nadaš se da možeš napraviti iskorak, rekla je Meri.
Njezina veza sa plivanjem ima povijesnu poveznicu. Nona Đurđa radila je u tajništvu PK "Primorja", u klubu su plivali i mama Eleonora i njezin brat, a tata Hrvoje trenirao je vaterpolo. Sada su tradiciju nastavile Meri i njezina sestra Vita.
- Na plivanje sam došla kao četverogodišnjakinja, baš kada se 2008. godine otvorio novi bazen na Kantridi. Plivati sam počela u "Primorju", a od kada se oformio PK "Kantrida" 2014. godine, njegova sam članica. Tijekom svih tih 17 godina plivanja, jednom sam, još kao mala, gotovo odustala. Kako sam bila plivački napredna, stavili su me u grupu sa starijima od sebe. To mi se nikako nije svidjelo, pa mi je mama rekla da se sama idem ispisati u ured plivačkog kluba. Na tom me putu na bazenu zaustavio Dalibor Krebelj, moj današnji glavni trener, uhvatio za ruku i vratio u grupu u kojoj sam željela plivati, priča Meri koja je paralelno s plivanjem, u tim najmlađim godinama, igrala i stolni tenis. No, kada je trebala, zbog preklapanja termina tih sportova, donijeti odluku o tome gdje će ostati – znala je da će to biti plivanje.
Meri Mataja zadovoljna je uvjetima u klubu. Međutim, i svjesna problema ženskog sporta koji je, prije svega, u odnosu na muški vremenski kraći, ali i slabije plaćen. Upravo zato nije htjela riskirati i odlučila se, nakon Sušačke gimnazije, jezičnog smjera, upisati vanredni studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.
- U bazenu tjedno provedem i po 25 sati, često pomažem i u nekim klupskim poslovima. Meni je klub drugi dom, oni su mi obitelj s kojom sam odrasla. Dalibor, moj prvi i sadašnji trener, i fizioterapeutica Velija Krebelj, ljudi su s kojima se viđam i družim i izvan bazena. Pridružio nam se i Dominik Straga, koji je sada pomoćni trener. Atmosfera u klubu je odlična, stvarno smo dobra ekipa u kojoj ima i puno mladih, perspektivnih plivača. Zato uvijek rado pogledam juniore kada nastupaju..., govori Meri koja, iako je imala priliku otići u Ameriku, nastaviti tamo školovanje i trenirati plivanje, odlučila se ostati kod kuće.
- Nikad me nije privlačio odlazak od kuće i to tako daleko na 4-5 godina. Imala sam, ali imam još uvijek priliku otići, ali mislim da za sada to neće biti moj izbor. U klubu u Rijeci situacija mi je jako dobra. Imam odličnu stipendiju za nekog tko živi s roditeljima. Zato za sada ne razmišljam o odlasku, tu imam sve, dodala je Meri koja i u Rijeci ima velikih sportskih planova, ambicija i ciljeva, no kako kaže, o njima ne voli preglasno govoriti.
- Moje glavno natjecanje u ovoj godini bit će EP za U-23 kategoriju. Natjecanje za mlađe od 23 godine uvedeno je pred dvije godine i veliki je napredak za plivanje. To me čeka u lipnju i želja je ući u finale, ali ako bude mjesta za medalju, neću je odbiti. Dugoročno? Pa, mislim da su svakom sportašu cilj Olimpijske igre, tako da bih voljela u novom ciklusu ostvariti olimpijsku normu, rekla je Meri koja uživa u kratkim, sprinterskim disciplinama.
- Što je potrebno za uspjeh u sportu, plivanju? Ustrajnost i strpljenje – to je garancija uspjeha u sportu. Naravno, moraš uz to biti motiviran, a u plivanju i jak u glavi. U vodi si sam sa sobom, sa svojim mislima, nemaš puno kontakta s drugima i zato je bitna i ta mentalna pripremljenost... Kada treniram i kada moramo odraditi teške serije u vodi, razmišljam o onome tko pliva pored mene, podsvjesno se s njime natječem, a kada su treninzi lagani, tada mislim na obaveze na fakultetu, ispite i sve ono što moram napraviti, zaključila je Mataja.
