Stranka “ljudi dobre volje” proslavila 30. rođendan – PGS obilježio okruglu obljetnicu osnutka
PGS je u tri desetljeća sačuvao ono najvažnije, temeljna opredjeljenja: zagovaranje decentralizacije odnosno lokalne i regionalne autonomije te promicanje demokratskih vrijednosti i ljudskih prava, multikulturalnosti, multietničnosti, tolerantnosti i europskih integracija
Rijeka – Povodom obilježavanja tridesete godišnjice osnutka stranke Primorsko goranski savez se na današnjoj press konferenciji prisjetio svih važnijih ljudi i događaja koji su obilježili prva tri desetljeća ove regionalne stranke. Priopćenje objavljujemo u cijelosti.
– Primorsko goranski savez (PGS), kao vodeća regionalna stranka na Kvarneru, danas svečano obilježava 30-tu. obljetnicu osnutka. Stoga vam dragi članovi i gosti želimo ugodnu dobrodošlicu, a u kratkom filmu, u svega nekoliko minuta predstavit ćemo stranku ljudi dobre volje koja djeluje od 1990. do 2020. godine.
Svaka priča o PGS-u mora početi podsjećanjem da u početku bijaše Riječki demokratski savez. Stranka s kraticom RDS, kasnije RiDS, u temelju je naše političke stranke. PGS je u tri desetljeća sačuvao ono najvažnije, temeljna opredjeljenja: zagovaranje decentralizacije odnosno lokalne i regionalne autonomije te promicanje demokratskih vrijednosti i ljudskih prava, multikulturalnosti, multietničnosti, tolerantnosti i europskih integracija.
U trenutku velike kušnje za ljudska prava u Hrvatskoj početkom 1990-ih, organizirali smo tribinu o ljudskim pravima pod motom “Za život bez straha”. S druge strane, osnovan je Humanitarni odbor stranke jedini takav u Hrvatskoj koji je odigrao veliku ulogu tijekom Domovinskog rata pomažući svima kojima je to trebalo.
Tako je počelo, kada je u pitanju dosljednost temeljnim vrijednostima stranke, i tako se nastavilo.
Svjedočanstva govore da ideja o RDS-u potječe od novinara Sergeja Gerca i fotoreportera “Novog lista” Petra Grabovca, da bi potom Gerc za ideju pridobio Nikolu Ivaniša, čime je počelo okupljanje skupine istomišljenika za osnivanje Saveza. Osnivačka skupština RDS održana je 11. ožujka 1990. godine, a RDS je upisan u registar političkih stranaka dva dana kasnije – 13. ožujka 1990.
Prvotno je RiDS, u duhu svog opredjeljenja za valorizaciju suživota Hrvata i Talijana u Rijeci bio zamišljen kao “društvena organizacija s političkim ciljevima” otvorena svima kojima je u srcu Rijeka bez obzira na stranačku iskaznicu. No najavljeni izbori 90-te godine na svim razinama vlasti, vodio je profiliranju grupacije u autentičnu stranku. Uskoro je predstavljen izborni program u kojemu je bilo naglašeno “njegovanje kulta grada”, restrukturiranje gospodarstva i gašenje bazne industrije, aktiviranje carinske zone, otvaranje vrata ulaganju stranog kapitala, valorizacija komparativnih prednosti Rijeke u pomorstvu, prometu, trgovini i turizmu”. Na prvim izborima uspjeli smo pokriti sve izborne jedinice.
Sljedeći izborni ispit uslijedit će za dvije godine. U međuvremenu stranka je prolazila fazu. “unutrašnjeg preispitivanja”. Kriza je nastavljena kada je Vladimir Bebić 1992. godine postao zastupnik. Bebić se po dolasku u Sabor odmetnuo od stranke i bio isključen. Stranka se ipak uspjela stabilizirati i spremno dočekati lokalne i županijske izbore 1993. godine. RiDS je, pod sloganima “Mi znamo ča nam doma rabi”, “Forza Fiume za bolju Hrvatsku” i “Da Rijeka ne postane potok” i uz konstantne objede za “autonomaštvo”, na izbore za Skupštinu Primorsko-goranske županije izašao zajedno s IDS-om i osvojio 19,25 posto glasova, dok se na izborima za riječko Gradsko vijeće pojavio samostalno dobivši, do danas, rekordnih 16,75 posto glasova.
S dva vijećnika u Rijeci i tri člana Županijske skupštine, RiDS je ušao u jedno od najdinamičnijih i najuspješnijih razdoblja. Održavao je popularnost brojnim inicijativama u Gradu Rijeci, poput zahtjeva za povratkom starog riječkog grba i zastave, te na nacionalnoj razini postajući uz IDS glavnim promotorom decentralizacije i regionalizacije zemlje. Iste se vrijednosti i danas njeguju. Na izborima 1995. godine RiDS je ponovno dobio zastupnika. Bio je to Nikola Ivaniš koji se te godine našao na izbornoj listi SDP-a.
RiDS je prerastao u PGS 28. rujna 1996. godine. Stvoren je novi, tada, a i danas u zemlji jedinstveni organizacijski oblik. PGS je zamišljen kao grozd autonomnih ogranaka koji bi pokrivali sve gradove i općine u Primorsko-goranskoj županiji, objedinjavajući njihovu snagu. Tako je i RiDS sačuvao svoje ime, ali kao riječki autonomni ogranak PGS-a.
PGS je osnivao ogranke diljem županije koji su u narednim godinama suvereno upravljale svojim jedinicama lokalne samouprave ili predstavljale značajnu opoziciju. Mnogi od tih PGS-ovih uspješnih lokalnih čelnika iz Gorskog kotara, s Krka i okolice Rijeke, kao što su Darijo Vasilić, Marijan Pleše, Neven Komadina, Miloš Orlić, Slavko Žic, Branko Juretić, Branko Anić i Miroslav Uljan, pridonijeli su jačanju temelja stranke.
Organizacijsko širenje pridonijelo je i financijskoj stabilnosti stranke bez koje je nemoguć dugoročni opstanak na političkoj sceni, a činjenica da je PGS već godinama, iza SDP-a i HDZ-a, treća pojedinačna stranka po snazi u Primorsko-goranskoj županiji, omogućava solidan temelj za sklapanje trajnijih ili privremenih koalicija i promociju ideja stranke na nacionalnoj razini. More i gorje, zeleno i plavo, korišteni i u logotipu PGS-a, postali su slogani regije.
Nakon dolaska na vlast u Primorsko-goranskoj županiji, u koaliciji sa SDP-om i HNS-om, kada je Milivoj Brozina postao prvi i za sada jedini župan iz redova PGS-a, na parlamentarnim izborima 2000. godine PGS se pridružio koaliciji SDP-HSLS, i dobio dva zastupnika, Nikolu Ivaniša i Luciana Sušnja kojeg je poslije zamijenio Darijo Vasilić. Na izborima 2003. godine PGS je koalirao s HNS-om, osvojivši u 8. izbornoj jedinici 11,5 posto glasova. I tada je zastupnik postao Ivaniš.
Nagli rast stranke i problemi vezani s tim nisu mogli početkom 2000-ih proći bez sukoba u vodstvu stranke i nezadovoljstva dijela članstva. Nekolicina članova PGS-a izašla je iz stranke i osnovala ARS, a kasnije i Listu za Rijeku.
Dolazak Darija Vasilića na čelo PGS-a sredinom 2000-ih pokazao se kao dobar potez. Iako je i u narednim godinama stranka na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini nastupala u različitim koalicijama i postupno je ipak došlo do konsolidacije političkog djelovanja. Nije se to dogodilo samo od sebe. Stranka je zbog pad aktivnosti bila prisiljena na energetsku obnovu uključivanjem mlađih članova te jačanje pojedinih autonomnih ogranaka nakon izbornih poraza. Tako je u Jelenju PGS ponovno na vlasti, a radi se i na ponovnom jačanju stranke u Kostreni i Delnicama, lokalnim sredina u kojima je stranka nakon duge vladavine izgubila izbore.
Suradnja s regionalističkim strankama Listom za Rijeku, nekada velikim konkurentom, i IDS-om na proteklim parlamentarnim izborima, kao i sudjelovanje u vladajućoj koaliciji na županijskoj i riječkoj gradskoj razini nakon izbora 2017. godine, govore u prilog spomenutoj političkoj konsolidaciji stranke.
Pregled tridesetogodišnjeg djelovanja PGS-a ne bi bio potpun kada se posebno ne bi osvrnuli na važnu ulogu stranke unutra hrvatskog regionalističkog pokreta. Hrvatski regionalistički pokret nastaje 1990. godine osnivanjem IDS-a, RiDS i Dalmatinske akcije (DA). Od tada pa do današnjih dana upravo je RiDS, odnosno PGS glavni pokretač okupljanja hrvatskih regionalističkih stranaka.
Turbulentna vremena kroz koja smo prošli od gradske stranke,preko parlamentarnog statusa do etabliranja kao jake regionalne stranke – gotovo isključivo na području Primorsko-goranske županije, kako drugačije nego li za naš zavičaj – stoji u priopćenju PGS-a.
