U OKU KAMERE Noćni marš za ženska prava okupio stotine sudionica: Želimo ostavke Kujundžića i Murganić!
Foto Marko Laća
Zahtjevi ovogodišnjeg Noćnog marša su ostavka ministra Kujundžića koji ne čini ništa da unaprijedi zdravstveni sustav, više vrednuje svećenstvo od liječničke struke, kao i ostavka ministrice Murganić koja kaže da sustav ne funkcionira, i to dvije i pol godine nakon što je na čelu tog istog sustava!
Rijeka – Stotine žena udružile su se sinoć u Noćni marš u organizaciji SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava i Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. Marširalo se s Konta do Jadranskog trga, na kojem je održan kratki program u kojem su sudjelovale Tajana Josimović, Željka Horvat Čeč, Nevia Krupljanin i Shura Dumanić, dok je cijeli događaj glazbeno podržao Vokalno instrumentalni neformalni sastav VINS.
Zahtjevi ovogodišnjeg Noćnog marša su ostavka ministra Kujundžića koji ne čini ništa da unaprijedi zdravstveni sustav, više vrednuje svećenstvo od liječničke struke, kao i ostavka ministrice Murganić koja kaže da sustav ne funkcionira, i to dvije i pol godine nakon što je na čelu tog istog sustava!
– Zahtijevamo hitnu i cjelovitu provedbu Istanbulske konvencije! Osigurajte siguran, dostupan i od države pokriven prekid trudnoće na zahtjev! Nazovite priziv savjesti pravim imenom, a to je uskraćivanje zdravstvene skrbi! To nije pravo, to je diskriminacija! Izbacite ga iz javnih bolnica! Uvedite odgoj i obrazovanje koji ne toleriraju i ne potiču rodno uvjetovano nasilje! Zaštite naša radna prava! Zaštite naša reproduktivna prava i zdravlje! Zaštite žene i djecu žrtve nasilja! To je prava demografska politika, poručile su prosvjednice.
Članice organizacijskog odbora, Iva Davorija i Tina Kovačić su otvorile skup i govorile o sistemskom nasilju koje žene doživljavaju u hrvatskom sustavu.
– Nasilje ostaje ključan problem na svim razinama – u privatnim odnosima, u zdravstvenim ustanovama, na hrvatskim sudovima, na društvenim mrežama. Žene žrtve nasilja javno su omalovažavane, vrijeđane i ponižavane, a institucije sustava nerijetko krivnju, umjesto na počinitelje nasilja, svaljuju na žrtve. Još uvijek čekamo vladajuće da krenu s provedbom Istanbulske konvencije kojom se efikasno štiti žene žrtve nasilja, gradi djelotvorna pravosudna zaštita, a što je najvažnije, edukacijom mijenjaju odnosi među spolovima. Propusti kojima smo svjedočile neoprostivi su i zato zahtijevamo da se postojeći sustav podrške ženama žrtvama nasilja hitno i korjenito mijenja, istaknule su.
Shura Dumanić je govorila o feminizmu kao najradikalnijoj suvremenoj teoriji društvene promjene i temeljnoj kritici patrijarhata. Naglasila je kako žene nikada neće pristati na gubitak društvene moći i na kontrolu te kako moramo još puno naučiti, kako iz prošlih borbi, tako i iz suvremenih pokreta.
Tajana Josimović je govorila o istraživanju Kako žive žene umjetnice koje je provedeno u Rijeci i okolici 2018. godine i u tom kontekstu je pozicionirala statističke pokazatelje kao ključne za shvaćanje problematike. Naglasila je kako čak 83% ispitanica nema primanja u struci ili mirovine koje su dostatne za podmirivanje realnih životnih potreba i kako su za 55 posto ispitanica mjesečni prihodi od kulturnog ili pedagoškog rada manji od hrvatskog prosjeka, dok se u slučaju 35 posto ispitanica radi o prihodima koji su manji i od hrvatskog minimalca.
Riječka spisateljica, Željka Horvat Čeč, ispričala je osobnu priču o realnosti hrvatskih rodilišta, poglavito u kontekstu sistemskog nasilja i nebrige o kojem je progovorilo nekoliko stotina žena kroz kampanju #PrekinimoŠutnju udruge Roditelji u akciji – RODA.
Nevia Krupljanin je govorila o ovisnicama kao marginliziranoj skupini te je izjavila kako su one gotovo nevidljive članice društva.
– Kada govorimo o ovisnicama, u odnosu na mušku populaciju registriranih žena sa problemom ovisnosti je pet puta manje. Još tijekom proteklog stoljeća bilo je nezamislivo da žena u javnosti zapali cigaretu – znači li to da žene nisu pušile? Ne – to znači da je vezanost uz privatnu sferu, uz dom i obitelj, nasuprot javnoj ‘muškoj’ sferi, učinila ovu ovisnost nevidljivom. Tako je i s alkoholom. Pa i s ovisnošću o drogama, kojom se u Udruzi “Vida” najviše bavimo. Zaista, žena s problemom ovisnosti registriranih u sustavu skrbi ima mnogo manje u odnosu na muškarce, ali je također činjenica da puno manje žena traži pomoć – kako kod nas tako i u svijetu. One ne žele biti otkrivene, evidentirane, boje se stigmatizacije, ako su majke – boje se da će izgubiti djecu i boje se da njihova djeca ne budu stigmatizirana. Društvo od žena zahtjeva „normalnost“ više nego od muškaraca – i to takvu ‘normalnost’ koja je često propisana patrijarhalnim pogledom na ženu.Većina rehabilitacijskih programa prilagođena je muškarcima i njihovim potrebama, a za žene ne postoje adekvatne usluge. Npr. U cijeloj Primorsko-goranskoj županiji ne postoji niti jedan rehabilitacijski program koji uključuje smještaj za žene, dok ih je u Hrvatskoj samo nekolicina u okviru vjerskih organizacija, kazala je Krupljanin.
Sudionice i sudionici Noćnog marša poslali su glasnu poruku kako im je dosta sustava koji se ne brine za ljude te da je vrijeme za promjene, za učinkovite i cjelovite promjene sustava. Zahtjevali su preuzimanje odgovornosti od strane vladajućih struktura za probleme u sustavima socijalne i zdravstvene skrbi, ali i za općenito stanje u društvu.
