Kabinet najavio premijeru nove predstave: Tableau vivant istražuje vezu između scenskog i realnog vremena

Kabinet najavio premijeru nove predstave: Tableau vivant istražuje vezu između scenskog i realnog vremena

Ilustracija

Tableau vivant je fenomen statičnog ljudskog tijela koje se izvodilo i izlagalo kao živa slika (tablo), fenomen definiran  likovnom terminologijom, ali koji u prvom redu pripada povijesti izvedbe.

Rijeka – Umjetnička organizacija Kabinet najavila je premijeru predstave Tableau vivant, koju autorski potpisuje plesna umjetnica Ivana Kalc, a održat će se u utorak, 1. listopada u 20 sati na sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Reprizna izvedba slijedi dan kasnije u isto vrijeme, a ulaznice se mogu kupiti sat vremena prije početka predstave na blagajni HKD-a na Sušaku.

Tableau vivant je fenomen statičnog ljudskog tijela koje se izvodilo i izlagalo kao živa slika (tablo), fenomen definiran likovnom terminologijom, ali koji u prvom redu pripada povijesti izvedbe. Tableau vivant, lebendes Bild, living picture, tableau historique, pose plastique, pregnant moment, costumed tableau, film still i living statuary samo su neki od naziva koji su se primjenjivali za tu specifičnu izvedbenu praksu, a sinonim i sintagma „pregnant moment“ je možda najtočniji opis ovog umjetničkog istraživanja: usmjerenost na potencijal koji leži u samoj slici, u samoj nepomičnosti tijela i načinu na koji se ta (prividna) nepomičnost postiže i održava.

„Pregnant moment“ jest prividno statičan trenutak, koji postaje dinamičan kroz gledatelja i njegovu znatiželju, maštanje i pitanje o onome što je prethodilo tom trenutku i što će tek biti. To je trenutak koji se proteže u oba smjera jer sadrži i prošlost i budućnost, to je kritičan trenutak čiji je potencijal uvijek u oku promatrača. Predstava „Tableau vivant“ je istraživanje tog izvedbenog potencijala i izvedbenog vremena, te percepcije vremena koje shvaćamo i opažamo isključivo kao razmak između dvaju događaja. Veza između izvedbenog (scenskog) i „realnog“ vremena ovdje postaje nedokučiva i relativna u trenutku samog promatranja, u sadašnjosti. Vrijeme na taj način postaje izvedbeni materijal u koreografskom smislu, te pokušava prevazići efemernost izvedbe pokreta.