Tekst iz arhive. Stranice su u međuvremenu redizajnirane!

KNJIŽEVNICI NAŠEG KRAJA (5) Ivan Goran Kovačić - Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika

Hrvatska književnost bila bi neizmjerno siromašnija bez poznatih autora, ali i književnih likova, iz našeg kraja. U želji da ih adekvatno predstavimo osobito najmlađim generacijama i tako uvedemo književne velikane i na "mrežu svih mreža" pokrenuli smo feljton u kojem ćemo predstaviti najslavnije predstavnike naše književnosti...

Proglašavaju ga jednim od najvećih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, a prema njemu se zove i studentsko naselje u Rijeci. Ivan Goran Kovačić, rođen je u našoj, Primorsko-goranskoj županiji, u Gorskom kotaru. Živio je samo 30 godina, a u to je vrijeme uspio stvoriti neka od naših najboljih djela. Bio je siromašan i imao zdravstvenih problema još od djetinjstva, tata mu je umro kada je imao deset godina, a dvije godine kasnije i sestra.

Iako se zapravo zvao Ivan Kovačić, svome je imenu pridodao Goran kako bi izrazio pripadnost i ljubav Gorskom kotaru. U zbirci pjesama „Ognji i rože“ najviše se vide osjećaji koje je imao prema svom rodnom kraju. Pisao je razne književne forme, bio je novinar, a njegova zbirka dječje poezije „Za našu djecu“ objavljena je 1951. godine, čak osam godina nakon njegove smrti.

Potpisivao se pod pseudonimima - svojim lažnim imenima, a neka od njih su Striček Šimek, Crnac Nik, Ujak Vanja, Zvrk i I. Sunčan. Radio je i kao prevoditelj, prevodio je pjesme sa engleskog, slovenskog, češkog, ruskog, njemačkog, talijanskog i francuskog jezika. Borio se svojim tekstovima protiv mučenja, masovnih ubojstava i ratnih zločina. Svake se godine od 1964. u Gorskom kotaru njemu u čast održava Goranovo proljeće. Ovaj događaj namijenjen je pjesnicima koji dobivaju nagrade. Ostavio je veliki trag na hrvatsku književnost, a dokaz tome je i poštanska marka sa njegovim likom koja se izdavala 1993. godine.

Pjesma „Zalepršo sniježak zrakom…“ Ivana Gorana Kovačića iz 1931. godine:

Zalepršo sniježak zrakom,

pobijelio do i hum,

i pokrio male kuće,

zagrlio plaštem drum.

Tu i tamo trag je koji;

ptica, srna, zec i vuk,

potrčali niz brežuljke,

pobunili sveti muk.

Malo zvonce na brežuljku

ustavilo srebren glas,

šuti - skoro zajecat će,

kad se rodi zemlji spas.

Djeca vrište od veselja:

"Eto meka snijega svud,

potrčimo, zamočimo

u njeg ruku, noge, grud!..."

I voze se, sanjke lete -

u ljetu bje samo san;

i meklji im sniježak jeste

i ljepši je zimski dan...

A sunce se milo smješka,

motri djecu, brijeg i dol:

"Gledaj, kako smijeh se ori,

nestao je ljudski bol!..."

A sniježak pada, pada,

posjetit će on i grad.

Pa i tamo buji, vrije

zimski život svjež i mlad!...

Dosad objavljeno u ovom feljtonu:

Vinko Šepić: Pisac za djecu rođen na Novu godinu prije točno 150 godina

Eugen Kumičić: Jedan od najvećih hrvatskih pisaca

Drago Gervais: U njegovo ime govorila su njegova djela

Janko Polić Kamov: Tko je bio pisac što nas svakodnevno promatra na Kontu