Kreativnost u doba korone: Evo kako riječke umjetnice provode dane u izolaciji
Arhiva Torpedo media
“Mislim da je izolacija teško pala svim umjetnicima, ali s druge strane nudi mogućnost stvaranja novoga bez rokova i uvjetovanja, nudi mogućnost usavršavanja tehnika online, dijeljenja radova na društvenim mrežama i slično. Rijetkost je imati ovakvu slobodu i nadam se da je većina umjetnika to i prepoznala”.
Rijeka – Među onima koji su najpogođeniji situacijom izazvanom koronavirusom nalaze se i umjetnici. Umjetnost koja se može uživo pogledati, dotaknuti, pa čak i čuti, izuzev Urbanovih kratkih koncerata po riječkim kvartovima, stavljena je na čekanje. Međutim, iz razgovora s nekoliko riječkih umjetnica, može se zaključiti kako one svoje kreativno izražavanje nisu stavile na čekanje. Trenutna ih situacija nije obeshrabrila, bez obzira na to što su prihodi nekih od njih u stagnaciji.
Sanja Stevanović, tattoo artistica iz Studija Artivista i profesorica u Školi primijenjenih umjetnosti kaže kako je posao oko Artiviste i vjernih klijenata morao malo na čekanje. Srećom, radi i u Školi za primijenjenu umjetnost, već 20 godina, kao profesorica savjetnica, a magistrirala je dizajn.
„Imam dosta posla oko „škole na daljinu“ s obzirom da predajem sedam nastavnih predmeta iz područja industrijskog dizajna“, govori Stevanović. Istaknula je i kako je crtanje sastavni dio njenog života, uz stvaranje i dizajn, pa crta svakodnevno, istražuje druge tehnike i tehnologije, materijale i efekte. Objašnjava da je vještina crtanja trening, zahtjeva kontinuitet i broj ponavljanja.
ojoMAGico
„Recept“ za stvaranje u ovim teškim vremenima nalazi u ravnoteži, stabilnosti, redu, postojanosti, časti, zajedništvu i ljubavi, kako govori – u svakom životnom segmentu, pa i umjetnosti. Rekla je kako su ona i obitelj na raspolaganju zajednici, brinu o tri kućanstva sa starijim osobama, a od početka izolacije su podijelili preko 400 jednokratnih medicinskih maski i nitrilnih rukavica iz vlastitih zaliha.
„Uz dvije školarke koje idu u osnovnu i srednju školu i muža privatnika, nema odmora“, govori smijući se, a nadodaje da nastoje održati prijašnji ritam života.
Ana Glažar, riječka slikarica koja je slikarstvo diplomirala u Veneciji, a sudjelovala na mnogobrojnim izložbama što po Hrvatskoj, što po Njemačkoj, Italiji, Walesu i Srbiji, govori kako trenutno radi na projektima koji nisu otkazani. Stvorila si je rutinu i svaki dan se trudi napraviti nešto kreativno.
„Mislim da je izolacija teško pala svim umjetnicima, ali s druge strane nudi mogućnost stvaranja novoga bez rokova i uvjetovanja, nudi mogućnost usavršavanja tehnika online, dijeljenja radova na društvenim mrežama i slično. Rijetkost je imati ovakvu slobodu i nadam se da je većina umjetnika to i prepoznala. Naravno, pričam o slobodi koja nema veze s financijama, to je drugi par rukava“, govori Glažar.
Ni akademska slikarica Mirna Sišul ne miruje, aktivna je na društvenim mrežama i potiče pratitelje da joj se priključe u umjetničkom izražavanju. Tako je osmislila „Bojanku za velike i malene“ ili „Dodaj slici malo boje“, koja funkcionira na način da se Mirnina skica slike isprinta, ispuni bojama, a zatim se objavljuje na vlastitim društvenim mrežama uz hashtag #dodajslicimaloboje.
Potom, Sišul na svojim društvenim mrežama Facebooku i Instagramu objavljuje najbolje radove, a jedan dobiva nagradu – poklon crtež dovršen u prepoznatljivom stilu ove riječke slikarice. Sišul objavljuje i video klipove sa savjetima kako napraviti ogrlicu od stare majice ili od dječjih igračaka, a u preduskrsno vrijeme snimila je kako napraviti uskrsni vjenčić. Uz to, stvara nove crteže i slike.
Jadranka Lacković, također akademska slikarica, pod umjetničkim imenom ojoMAGico, osim slikanja, bavi se i izradom ručno oslikanog nakita. Bila je i koautorica murala koji je osvanuo na zgradi Ivexa. Kaže da u početku izolacije nije osjećala neku razliku između „normalnog života“ i karantene.
„Mislim da je većini umjetnika bilo tako. Kada slikam ionako sam sama, da li u ateljeu ili doma u sobi. Ono što se promijenilo je činjenica da sam ostala bez svih prihoda i ugovorenih poslova za naredna tri mjeseca. Festivali, oslikavanje murala u parkovima, fasade, radionice slikarstva, sve“, govori Lacković. Ipak, iako se ne nalazimo u najboljim vremenima i život umjetnika nikada nije bio lagan, umjetnost će uvijek naći način da opstane i nastavi nam oplemenjivati život.
