Nakon što se urušila financijski prenapuhana priča, može li EPK postati – pravi riječki projekt?
Tog se pitanja dotaknuo i poznati novinar Edi Prodan, koji svoje najbolje radove već dugo vremena objavljuje na svojoj Facebook stranici. Danas je brojne reakcije stekao objavom nazvanom „Ima ljudi koji mogu spasiti EPK“.
Rijeka – Prije nekoliko dana, točnije u petak 17. travnja, i službeno je proglašena smrt projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Nagovješćivalo se to i ranije: posljednja objava na službenim stranicama datira još u ožujak, posljednji tekst na Facebook stranici podignut je pred više od dva tjedna, a svo proteklo vrijeme o najvećem riječkom kulturnom projektu u povijesti nije se ništa čulo.
No, riječki EPK je, čini se sada sasvim izvjesno, postao dio povijesti i prije nego što je uspio zaživjeti u sadašnjosti. Možda je Covid-19 došao i kao dobra izlika za program koji nikad nije osvojio građane Rijeke, izuzev s nekoliko proplamsaja poput rane izložbe Gotovca, ljetnim festivalima i otvorenjem koje je podijelilo mišljenja, ali i izazvalo prvu pravu, opipljivu euforiju vezanu uz projekt zvan Rijeka2020. Premalo je to za nešto što je trebalo koštati desetke milijuna kuna, a što je pokazalo da bez bezgraničnog budžeta ne može preživjeti.
Prije nego što smo imali ideju što će postati projekt EPK, činilo se da bi to mogao biti pravi riječki projekt. Mali tim koji je vodila Irena Kregar Šegota svima koji su čuli njihove ideje uspio je uliti optimizam da će kroz ovaj projekt Rijeka Hrvatskoj i Europi pokazati što ima, zna i može. U međuvremenu, Rijeka 2020 je otekla nekim drugim smjerom, no sada kada je „apokalipsa“ zauzdala „bal pijanih milijardera“ ponovo se postavlja pitanje – može li EPK postati pravi riječki projekt?
Toga se dotaknuo i poznati novinar Edi Prodan, koji svoje najbolje radove već dugo vremena objavljuje na svojoj Facebook stranici. Danas je brojne reakcije stekao objavom nazvanom „Ima ljudi koji mogu spasiti EPK“.
Otvorenje EPK
– Jako mi je jako žao baš svih koji su dobili otkaze. Ne mislim da su bili “uhljebi”, bili su ljudi koji su zdušno radili svoje poslove. Ono s čim se nisam slagao sve vrijeme osmišljavanja mozaika EPK bila je činjenica da je, iz meni nepoznatih razloga, u širokom luku zaobilazio najveći dio domaće kulturne scene. Bio mi je nevjerojatan i sumanuti ples milijuna, ali u poprilično poremećenom svijetu kakav je vladao prije korone, o novcu sam prestao razmišljati. Znao sam si postavljati pitanje kako to da ja s mojih mjesečnih nešto više od tisuću eura plaće sasvim dobro živim, a da su njima, EPK birokratima i ponekim autorima, za neke sasvim prozaične projekte potrebne stotine tisuća kuna. To mi nije bio jasno. Ali, kažem, novac nisam razumio nikad iznad relacije da ga imam dovoljno za platiti „turu“. I da, s mnogim ljudima koji su činili EPK, ili su s vremenom iz njega otpadali, bio sam i bit ću u dobrim odnosima. Bit će mi ih drago susresti, zastati i s njima se družiti.
Ali upravo stoga što imam karakter prasca koji uvijek njuškom gura naprijed, ne osvrće se natrag, mislim da je ovo prilika da EPK učinimo uistinu – riječkim projektom. Onako kako su to u prethodna dva dana pokazali Urban i File. Srcem i energijom. Ne novcem. Istinski se u svemu ovome grozim se jedino definicije koju sam ovih dana sunovrata jednog od najvažnijih riječkih projekta svih vremena pročitao: “EPK nje mogao uspjeti jer Rijeka u međuvremenu postala demografski i duhovno devastirana”?! Opasno razmišljanje, pokazuje karakter osobe koja bi nakon brodoloma, u težnji dohvaćanja čamca spasa, bez imalo grižnje savjesti prvom do sebe gurnula glavu pod vodu i udavila ga. Kako bi ona isplivala. Ako smo uistinu Rijeka i ako nam je stalo, EPK mora biti spašen. Ali, kao i u sportu, mora dobiti novog selektora. Osobu sa svim elementima koje mora posjedovati čelnik jednog multidisciplinarnog projekta. Mora prije svega biti umjetnik, ali s osjećajem za troškove, za novac.
Edi Prodan
Mora biti strašću uronjena u sve ono što znači EPK, ne doživljavati ga uredskim poslom. I ma koliko možda patetično zvučalo – iznad svega mora voljeti Rijeku! Potom oko sebe okupiti tim ljudi koji taj posao neće raditi zbog plesa milijuna. Već iz strasti. Znam i tko je to, ali neću mu spomenuti ime. Jer on to ne želi. Ali da on to jeste, prije i iznad svega umjetnik, osoba sa sjajnim osjećajem za organizaciju, mobilizaciju, osoba predivne empatije, blag i ugodan kad su oko njega takvi ljudi i fanatično agresivan kad vidi da se nekog samo zato što je drugačiji maltretira. Umjetnik koji da bi stvarao i bio kreativan ne traži proračunske novce. Njemu EPK u ruke i da vidiš veselja! Pa nismo valjda toliko glupi da se samo tako, zato što je propao neumjereni, bahati ples milijuna, kažemo kako je propao EPK?! Ne, Rijeka je i dalje prijestolnica kulture i ako joj se odmah, već ovaj tjedan odredi novi selektor uvjeren sam kako će tek sada, u pravim rukama, krenuti istinski EPK proces. Kako će Rijeka pokazati svojim snagama ono što uistinu jeste. I baš takva, totalno svoja, pokupiti “standing ovation”, pljesak na otvorenoj sceni čitave Europe. Pukla je ekonomska bahatost, ali ne’k nam živi – EPK. On je naš, ne damo ga bez borbe, poručio je Prodan.
