Predstavljena zbirka poezije Vesne Miculinić Prešnjak, „Izabran, s izvora“
Autor: Portal Torpedo 21.10.2023
Zbirka se sastoji od tri djela, a na kraju je priložen i rječnik grobničke čakavštine.
Grobnik – Jučer je u Interpretacijskom centru grobničkoga Kaštela pred zainteresiranom publikom predstavljena nova zbirka poezije Vesne Miculinić Prešnjak naziva „Izabran, s izvora“. Predstavljanje ove zbirke pjesama svojevrsni je „srebrni pir“ autorice jer se radi o njezinom 25. djelu.
Zbirku su, uz samu autoricu Vesnu Miculinić Prešnjak predstavili prof. Sanja Kukić Katalinić i Ivo Bogović ispred Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine, koji su se tijekom predstavljanje izmjenjivali u kazivanju autoričinih stihova.
Ljubav kao neprekidna inspiracija
Ne događa se često da neka zbirka poezije čeka punih devet godina od dana kad je otisnuta do prvog javnog predstavljanja javnosti. Međutim bolesti, pa pandemije i slične nedaće odgodile su predstavljanje ove zbirke sve do danas.
Predstavljanje zbirke počelo je poetskim kazivanjem stihova ranih radova na dijalektu u gitarskoj pratnji Marijana Zidarića čime se posjetiteljima ukazalo na Vesnin odnos prema riječi kao znaku koji putuje i prenosi poruku kroz vrijeme, bez obzira na udaljenost između odabranih referentnih vremenskih točaka.
Prvi dio zbirke nosi podnaslov „Kapljice ljubavne rose“ i sastoji se od 26 pjesama pisanih standardom posvećenih nevinoj, moglo bi se reći platonskoj, ili djetinjoj ljubavi. Drugi dio s podnaslovom „Tijelo nam je dom“ čini 18 pjesama u kojima je autorica ljubav podigla na višu razinu u kojoj se nerijetko susreće i tjelesnost, ali kroz poetičan decentno naslućen stih. Završni dio ovog triptiha „Se boje jubavi (tvoje)“ čini 36 pjesama na grobniškoj čakavštini, govoru Vesninog djetinjstva, njene intime, i tu je ona najviše Vesna.
Zanimljivo je da se na kraju zbirke prilaže Besedar, rječnik kojim priručno želi približiti grobničku čakavštinu svakom čitatelju koji želi uživati u njenim stihovima, i prekrasno tkanim riječima. I kao takva autorica je, ne samo pjesnikinja, već i čuvarica baštine, grobničkoga govora, a s njim kako vlastitog, tako i kolektivnog identiteta Grobnišćine. Svojim primjerom Vesna Miculinić Prešnjak svima nam je pokazala kako se voli. I tu je točka. Jer ona nam pokazuje kako se voli sve – kako se voli bližnji, kako se voli ljubavnik, kako se voli svoj kraj i kako se voli svoj jezik i materinji govor, onaj koji je u nas usađen z materinin mlikon!
I ova zbirka pjesama, kao i nekoliko ranijih zbirki Vesne Miculinić Prešnjak obuhvaća radove na standardu, kao i one na njenom grobničkom materinjem idiomu u kojem autorica nesputana formom bez kompleksa donosi potpuno suvremen, točnije bezvremen sadržaj na grobničkoj čakavštini, govoru koji mnogi još uvijek vide kao medij koji je ograničen isključivo na neke tradicionalne, preživljene i toliko puta već ispričane teme. Vrlo bliska svakom čitatelju, ona se ne libi otkriti svoju ranjivost, pritom vrlo vješto izbjegavajući poskliznuće u patetiku.
Vesna Miculinić Prešnjak je prisutna na književnoj sceni, kako dijalektalnoj tako i onoj na standardu, već više od dvadeset godina, i s ovim 25. po redu objavljenim djelom spada sasvim sigurno među plodnije autorice novije generacije. Ipak njen rad široj javnosti prolazi nekako ispod radara. Razloge za to treba tražiti u čudnim okolnostima koji nas okružuju, jer njene pjesme sasvim sigurno imaju svoju publiku koja još nije otkrila da pjesme mogu biti i jednostavne, i nepretenciozne, i lijepe, i bliske gotovo svakom čitatelju. Baš kao pjesme Vesne Miculinić Prešnjak.
