[RAZGOVOR] Irma Popović Dujmović: Naglo ispuštanje sedimenta u Rječinu bilo bi ekocid

Irma Popović Dujmović

Direktorica programa za slatkovodne ekosustave u Hrvatskoj pri organizaciji The Nature Conservancy govori o problemima Rječine, opasnostima ispuštanja sedimenta iz akumulacije Valići, obnovi riječnih ekosustava i važnosti zaštite prirodnog toka rijeke.

Rijeka - Na Viru Vlaštić, uz Rječinu, susreli smo Irmu Popović Dujmović tijekom plesno-edukativnog događanja „Rezistencije nježnosti rijeka u disanju“, koje je kroz izvedbu, pokret i razgovor otvorilo temu odnosa ljudskih i riječnih tijela, otpornosti prirodnih ekosustava te potrebe za snažnijom zaštitom Rječine. Događanje je upozorilo na probleme koji se ne tiču samo jedne rijeke, nego i šireg odnosa prema riječnim ekosustavima, posebno u trenutku kada klimatske promjene, regulacije vodotoka, akumulacije, mulj i gubitak prirodne dinamike sve snažnije utječu na život rijeka.

Irma Popović Dujmović direktorica je programa za slatkovodne ekosustave u Hrvatskoj u organizaciji The Nature Conservancy, jednoj od najpoznatijih svjetskih organizacija za zaštitu prirode. Njezin je rad usmjeren na uspostavu i razvoj programa zaštite rijeka u Hrvatskoj, suradnju s lokalnim zajednicama i nadležnim institucijama te promicanje boljeg upravljanja slatkovodnim ekosustavima. Po struci biologinja i ekologinja, više od dva desetljeća djeluje u nevladinom sektoru, s iskustvom u području zaštite rijeka, održivog upravljanja vodama, javnog zagovaranja, edukacije, zaštite vodenih vrsta i integriranog upravljanja riječnim slivovima.

The Nature Conservancy globalna je neprofitna organizacija za zaštitu prirode koja se bavi očuvanjem biološke raznolikosti, ublažavanjem klimatskih promjena te zaštitom kopnenih, morskih i slatkovodnih ekosustava. U Hrvatskoj i regiji jedan od važnih fokusa organizacije upravo je zaštita rijeka, očuvanje njihove prirodne dinamike i jačanje otpornosti riječnih ekosustava. U tom se kontekstu razgovor o Rječini ne otvara samo kao lokalna tema, nego i kao primjer šireg pitanja: kako rijekama vratiti funkcije koje su izgubile i kako ih zaštititi prije nego što posljedice postanu teško popravljive.

Možete li nam za početak reći čime se bavi organizacija The Nature Conservancy?

Irma Popović Dujmović: Organizacija The Nature Conservancy svjetska je organizacija za zaštitu prirode. Bavimo se različitim problemima zaštite prirode, prvenstveno gubitkom biološke raznolikosti i klimatskim promjenama, kroz suočavanje s uzrocima tih problema. U Hrvatskoj, odnosno u regiji Jugoistočne Europe, bavimo se zaštitom i očuvanjem rijeka, boljim upravljanjem rijekama te obnovljivim izvorima energije.

U kojoj ste ulozi danas na ovom skupu?

Irma Popović Dujmović: Danas sam ovdje u ulozi glavne predavačice o Rječini, ali i općenito o rijekama u Hrvatskoj, problemima koji se na njima javljaju te načinima na koje ih možemo rješavati.

U kojem se kontekstu spominje Rječina?

Irma Popović Dujmović: Rječina se spominje u kontekstu više različitih problema. Jedan je regulacija koja se događala u prošlosti, ali i relativno nedavno, zbog čega je došlo do poremećaja dinamike pronosa sedimenta i zatrpavanja virova, odnosno prirodnog korita. Drugi je problem stara hidroelektrana na Rječini, koja također utječe na pronos sedimenta. Nizvodno bi se, prema postojećem sustavu, svakih deset godina trebao spuštati sedimentirani materijal koji se nalazi na dnu akumulacije. Treći su problem otpadne vode koje se, nažalost, kao i na mnogim drugim rijekama u Hrvatskoj, često ispuštaju izravno u rijeku.

Sediment, dakle, nije dobro da se zadržava u akumulaciji, ali nije dobro ni da se naglo ispušta. Možete li pobliže objasniti u čemu je problem?

Irma Popović Dujmović: Sedimentacija na Rječini prirodan je proces. Svaka rijeka nije samo protok vode, nego i protok sedimenta. Nažalost, u posljednje je vrijeme pojačan dotok sedimenta u Rječinu zbog regulacijskih radova koji su izvođeni u uzvodnim dijelovima toka, odnosno na pritokama. Dogodio se disbalans i sve to na neki način završi ispod brane u Valićima, gdje se nataložilo dosta finog sedimenta. Taj sediment smanjuje radni volumen akumulacije, a i područje oko akumulacije podložno je erozijama, pa se sediment dodatno ondje skuplja. Prema sadašnjem protokolu, svakih deset godina trebalo bi ga ispustiti kroz donji ispust, što bi za nizvodni dio Rječine, u dužini od četiri i više kilometara, značilo veliko uništenje. Praktički bi se uništio cijeli živi svijet na tom potezu. Posljedice takvog ispuštanja osjećaju se i vide čak osam godina nakon zahvata. Zato smatramo da treba pronaći bolje rješenje. Postoje uređaji koji se mogu koristiti za kontinuirano čišćenje sedimenta, primjerice svake godine. Sediment bi se mogao vaditi, izbacivati iz akumulacije i prevoziti na odlagalište, tako da se uopće ne stvara potreba za velikim ispuštanjem. Važno je i to da nizvodno od akumulacije nema biološkog minimuma, odnosno ekološki prihvatljivog protoka. To je dodatni problem jer rijeka ondje nema svoj prirodni tok. U današnjem kontekstu i s današnjim znanjem to više nije prihvatljivo. Svaka akumulacija, odnosno svaka brana, mora imati ispust za biološki minimum, odnosno ekološki prihvatljiv protok, kako bi ekosustav mogao funkcionirati.

Znači, potrebno je cjelovitije rješenje za probleme s kojima se Rječina suočava?

Irma Popović Dujmović: Da. Mi imamo projekt čišćenja dva vira jer su virovi prirodna utočišta za biljni i životinjski svijet u Rječini, osobito u ljetnim mjesecima kada Rječina prirodno ima manjak vode. Bez virova ne može opstati živi svijet, ni rakovi, ni ribe, ni ostale životinje. Kroz taj projekt očistili bismo dva vira i vidjeli koliko se brzo ponovno pune. Želimo isprobati što znači kada se vir očisti, a zatim mjeriti koliko je vremena potrebno da se ponovno napuni sedimentom. Trenutno ne znamo koliko se brzo puni, puni li se ili prazni i kakva je dinamika tog sedimenta. To želimo saznati kroz projekt. Projekt radimo u suradnji s Javnom ustanovom Priroda, a projektno rješenje izradio je Građevinski fakultet u Rijeci. Uključene su i Hrvatske vode, s kojima to moramo odraditi jer su one zadužene za te poslove. Želimo kroz ovaj projekt stvoriti okruženje za razgovor i rješavanje problema, da svi zajedno sjednemo za stol i razgovaramo o tome. Čišćenje ta dva vira trebalo bi se odviti ovog ljeta, a javnost ćemo o tome informirati kada bude aktualno.

Možete li još malo objasniti kakve su štete pri naglom ispuštanju sedimenta? Ako bi se sediment ispuštao postupno, pretpostavljam da problem ne bi bio toliko velik, ali naglo ispuštanje je posebno štetno. Zašto?

Irma Popović Dujmović: Bilo kakvo naglo ispuštanje sedimenta kroz ispust znači da odjednom određena količina sedimenta, pomiješana s vodom, izlazi pod pritiskom. Taj sediment zapuni sve mikrorupe i mikrostaništa, praktički ih prekrije. To često zovemo pjeskarenjem jer sediment naglo prođe kroz korito i doslovno ga pjeskari. Ono što ja zagovaram i mislim da bi bilo dobro jest korištenje svojevrsnog plovećeg bagera. On bi se postavio na akumulaciju i usisavao viškove sedimenta. Taj sediment tada uopće ne bi morao prolaziti kroz branu, nego bi se mogao odlagati uz obalu, a nakon što se nakupi veća količina, odvoziti na odlagalište ili, ako je moguće, koristiti kao građevinski materijal. Dakle, ne bi bilo potrebe za ispuštanjem sedimenta. Čak se ni postupno ispuštanje ne može potpuno dobro kontrolirati jer sve ovisi o hidrološkim prilikama. Ako padne kiša, sediment može naglo krenuti nizvodno. Naravno, ako se ispušta u manjim količinama, problem nizvodno može biti manji, ali i dalje postoji rizik. Ono što se planira, odnosno ispuštanje velikih količina sedimenta nizvodno kao rješenje za smanjenje sedimenta u akumulaciji Valići, moglo bi se nazvati ekocidom. Rijetko koristimo tu riječ, ali u ovom slučaju smatram da bi takav zahvat zaista bio ekocid.

Kada bi se trebalo krenuti s čišćenjem virova?

Irma Popović Dujmović: Ne na jesen i ne na proljeće, nego sada na ljeto, kada su niski vodostaji. To znači u razdoblju kada imamo najmanju količinu vode, odnosno kada Rječina presuši ili kada u njoj ima vrlo malo vode. Dobili smo uvjet nadležnog ministarstva da, ako u viru bude vode i ako u njemu bude živog svijeta, primjerice riba, sve te životinje moramo izvaditi. Ne smijemo ih ostaviti ondje jer bi bilo kakav zahvat dok su one u viru značio njihovu smrt. Moramo ih maknuti iz te bare, a onda se suhi, odnosno prazni vir može čistiti. Nadamo se da će virovi biti suhi i da neće biti potrebe za tim, ali ako se to dogodi, morat ćemo ih ručno vaditi i hvatati.

Jeste li već odlučili koji će se virovi čistiti?

Irma Popović Dujmović: Jesmo. Odlučili smo se za dva vira, Črni vir i Pod Topolom. To su virovi u uzvodnom dijelu, odnosno u gornjem toku Rječine. Prikladni su zato što im je lako pristupiti i mehanizacijom. Htjeli smo da utjecaj zahvata bude što manji, odnosno nismo željeli da se zbog toga mora graditi neka nova cesta. Ovo je zapravo proba kako bismo vidjeli kako sve funkcionira. To je priprema za nešto ozbiljnije i konkretnije u budućnosti.

Suradnja s Hrvatskim vodama je, pretpostavljam, neizbježna. Radite li to sami ili uz njihovu pomoć?

Irma Popović Dujmović: Radimo uz njihovu pomoć. Hrvatske vode cijelo su vrijeme uključene u ono o čemu sada govorimo. Sudjelovale su u pripremi, čitale su elaborat, dale svoje komentare i trebale su taj zahvat staviti u svoj program rada. One su odgovorne i moraju dati dozvole za sve to. Jedina tvrtka koja to može raditi jest ona koja ima koncesijsko odobrenje, a to je Vodogradnja Rijeka. Oni će napraviti zahvat na ta dva vira, naravno uz naš nadzor i praćenje. U to je izravno uključena i Javna ustanova Priroda, koja također prati sve što se događa. To je njima propisano i Planom upravljanja za područje Natura 2000 na Rječini, tako da je projekt u skladu i s njihovim planom upravljanja. U svakom slučaju, svima je to novo i na neki način osjetljivo pitanje. Ne znamo točno što će se dogoditi, ali dok ne probamo, nećemo znati. U ovom neutralnom okruženju želimo vidjeti kako će se ekosustav ponašati kada se sediment ciljano vadi iz vira, kako će se vir ponovno puniti i kako će se svi uključeni akteri ponašati u provedbi samog zahvata.

Postoje li slična iskustva iz Hrvatske ili drugih zemalja?

Irma Popović Dujmović: U Hrvatskoj takvih primjera baš i nema, ali u Austriji, Italiji i drugim zemljama zapadne Europe takvi se projekti normalno provode. U projektima obnove prirode uklanjaju se pregrade, revitaliziraju se rijeke koje su nekada bile pretvorene u kanale i vraća im se prirodnije stanje. Nedavno smo bili u Engleskoj, gdje su jednu riječicu prije 200 godina izmjestili s livade kako bi se ta livada mogla koristiti kao košanica. Sada su u sklopu projekta obnove prirode tu riječicu praktički vratili u njezin stari tok. To pokazuje da se puno toga može napraviti, a često ne mora biti ni preskupo da bi se priroda vratila u bolje stanje. Pritom treba reći da je biološka raznolikost koju oni ondje imaju vrlo mala u usporedbi s onim što mi imamo. Mi imamo puno veću biološku raznolikost i puno toga što treba zaštititi. Možda upravo zato moramo biti oprezniji, jer nikad ne znate može li neki zahvat krenuti u negativnom smjeru za određene vrste ili staništa. No to ne znači da je obnova nemoguća. Na kraju krajeva, to je sada i obaveza koju imamo prema Europskoj uniji, koja je donijela uredbu o obnovi prirode. Rječina je vrlo dobra podloga za takve projekte i na njoj se može raditi puno projekata obnove. Imamo potrebu, ali i obavezu, da rijeke ponovno postanu rijeke slobodnog toka. Mislim da na Rječini ima puno pregrada koje bi se mogle ukloniti zato što više nemaju svoju funkciju. Time bi se Rječini mogla vratiti prirodna dinamika koja joj sada nedostaje. Ona je trenutno u disbalansu i zato se možda ponaša na način na koji se ne bi trebala ponašati.

Rječini trebamo dati priliku. Možemo joj pomoći određenim projektima i dati joj priliku da ponovno ima sve svoje funkcije, svoju biološku raznolikost i otpornost na klimatske promjene. Klimatske promjene su također dio ove računice jer mogu samo pogoršati situaciju, pojačati suše i poplave, a s time se čovjek, odnosno sadašnje znanje i iskustvo, teško mogu nositi. Posljedice mogu biti velike, uključujući i velike materijalne štete.

Follow @torpedo_media