Okrugli stol posvećen Nobelovcu: Čitajte Andrića i približite mu se onako kako je on gledao protagoniste svojih romana
Foto: Spasa Mutavski
Umjesto zaključka, jer je Andrićeva višeslojna ličnost nepresušni izvor polemika i debata, najbolje se zapravo uklapa poruka Michaela Martensa sa početka okruglog stola Razgovori o Andriću: „Debatirajte, raspravljajte pričajte i naravno – pročitajte Andrića. Približite mu se onako kako je on gledao svoje protagoniste, s empatijom i razumijevanjem za njihove slabosti, istovremeno s hladnim pogledom tako da tako da ne demoniziraš niti idealiziraš čovjeka.“
Rijeka – Okrugli stol na temu „Razgovori o Andriću“ održan je u petak navečer u Atriju HKD-a u Rijeci, kao drugi u nizu događanja posvećenih slavnom nobelovcu, a u okviru izložbe “Ivo Andrić: književnik i/ili diplomata” koja se do 2. prosinca može pogledati u HKD-u na Sušaku.
Prisutne je pozdravio Zoran Stanković, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Primorsko goranske županije, zahvalivši prisutnima na dolasku, te najavivši treći i posljednji događaj u ovom ciklusu posvećenom Andriću, film „Proleće na poslednjem jezeru“ koji će biti prikazan 30. studenog u 17 sati u Art kinu.
Na okruglom stolu „Razgovori o Andriću“ sudjelovali su Tatjana Korićanac, povjesničarka književnosti i autorica izložbe, Nenad Rizvanović, pisac, kritičar te urednik knjige Michaela Martensa “Vatra u Vatri: Ivo Andrić jedan europski život” kao i Nebojša Lujanović, pisac i znanstvenik te autor knjige “U rovovima interpretacija – strategija I tragedija nelegitimnog čitanja”. Razgovor je moderirao Nikola Petković, hrvatski književnik, sveučilišni profesor.
Iako virtualno, razgovoru se pridružio i njemački novinar Michael Martens, čija je knjiga „Vatra u Vatri“ predstavljena tijekom okruglog stola, a koja posljednjih mjeseci izaziva polemike, I koju nazivaju najsveobuhvatnijom Andrićevom biografijom.
“Postoje veliki klasični autori koji se I dalje čitaju, a postoje I oni s velikim imenom, ali ih se ne čita, drugim riječima – postoje živi i mrtvi klasici. Pod tim ne mislim na biološku činjenicu, već na relevantnost. Postoje mnogi klasici književnosti čija se imena često spominju, ali koje je rijetko tko uopće čitao. Srećom, ivo Andrić nije klasik ove vrste. Biološki je mrtav, ali nije književno. O njegovom djelu se i dalje čita i raspravlja, o njemu se polemizira i priča, drugim riječima – njegovo djelo je živo“ – rekao je Martens u svom video obraćanju.
Martens je naveo i da je njegova knjiga o Andriću „Vatra u Vatri“ izazvala u posljednjim mjesecima vrlo živu raspravu te burne reakcije, kako pozitivne tako i negativne, vjerujući da je razlog tome što ljudi na Andrićeva djela i život nisu ravnodušni.
„Čak je i žuta štampa – intelektualne kante za smeće našeg vremena, sudjelovala u raspravi o knjizi „Vatra u vatri. To, naravno ne govori ništa o književno relevantnosti Ive Andrića, jer žuta štampa i njeni čitaoci nisu zabrinuti za književne kriterije, ali to dokazuje da Andrić nije zaboravljeni klasik, i to su dobre vijesti.“
Nikola Petković
Tatjana Korićanac osvrnula se na izložbu čija je autorica („Ivo Andrić: književnik i/ili doplomata“), navodeći da građa izložbe prati paralelno Andrićev književni i diplomatski rad: „Ono što sam sebi pokušavala da objasnim je kako to da se u jednom čovjeku nalaze dvije potpuno različite prirode, jedna književna koja je samo tražila riječi i druga diplomatska koja je tražila šutnju i oprez u svemu što se izgovori. Očigledno da Andrić ima posebnu sposobnost da pomiri te dvije ličnosti, i možda je upravo to razlog zbog kojeg je on nama i danas još uvijek toliko zanimljiv, što ga proučavamo, pokušavamo ga razumjeti.“
Govoreći o Andriću, Rizvanović je istakao kako je pisac imao svoju političku fizionomiju, a njegov cilj od politike nije bio profit, već da napiše svoju književnost. „On je bio uvjereni Jugoslaven, a način na koji je on profilirao svoj politički put, bio je u skladu s njegovim načelima… Alibi njegovog životnog puta je literatura, a literatura izvanredna, i danas provokativna i zanimljiva, inteligentna, izazovna“, rekao je Rizvanović.
Nenad Rizvanović
Osvrćući se na Martensovu knjigu, čiji je urednik za hrvatsko izdanje, Rizvanović je naveo da je to prva cjelovita, sveobuhvatna biografija Ive Andrića. „Nije to, naravno, jedina knjiga koja se baci Andrićevom biografijo, rekao je Rizvanović i naveo da postoje 3 slavne knjige Miroslava Karaulca koje su sjajno napisane i koje se bave pojedinim segmentima Andrićevog života, te knjiga Dušana Glišovića u kojoj se o pojedinim biografskim epizodama Andrićevog života vrlo učeno raspravlja, kao i knjiga poput one Silwye Nowak Bajcar u kojom se obrađuje samo Krakovska epizoda Andrićevog života.
Sva su ovo djela, kako ističe Rizvanović, kroz koja se saznaje koliko je Andrić, o svemu što je pisao, pisao – ne napamet već proučeno, znalački, smisleno historiografski. „Kada na taj način učite o Andriću ili ga čitate, ove ideološke rasprave o njemu su malo smiješne, jer njegov literarni svijet je kompleksan, proučen, interesantan“, zaključivši da je vrijednost Martensove knjige „Vatra u Vatri“ u tome da potiče da dalje istražujete i iznova čitate neke stvari koje možda i jeste pročitali ranije, ali niste znali sve okolnosti Andrićevog konteksta.
Nebojša Lujanović
Govoreći o Lujanovićevoj knjizi „U rovovima interpretacija“ koja se suprotstavlja ideološkoj zlouporabi Andrićeve književnosti, moderator diskusije, profesor Nikola Petković, istakao je kako je to prva znanstvena parodija koju je on čitao.
„Parodija je paralelno pjevanje. Imate primarni tekst, izvorni tekst i tekst koji ga parodira… Dakle, drugi dio Lujanovićeve knjige de facto parodira dva nelegitimna čitanja.“
„Ono što je mene gonilo 3 godine je treći dio knjige u kojem prepoznajem paradigmu onoga što je znanje ili znanost danas, a to je manipulacija, prekrajanje, narativ koji pušta na sve strane i koji je šupalj i formira model nelegitimnog čitanja, koji kad se pusti u javni prostor, rezultira hajkom. Usporedio sam hajku na mrtvog pisca i onda povukao paralele sa nekim hajkama na žive pisce, i vidio da se svi oni uklapaju u taj model nelegitimnog čitanja“ naveo je Lujanović i objasnio da je u svojoj knjizi opisao 10 sastavnica modela nelegitimnog čitanja i utvrdio da su sve sastavnice zapravo pogonska goriva hajke, poput zanemarivanja metaforičke razine teksta. „Nitko od onih koji pokreću hajke, pa tako ni ovu na Andrića ne čitaju tekst u cjelini, jer je onda teza teško održiva, već izdvajaju pojedine segmente.“
Nadovezujući se na Lujanovićeve stavove, Petković je istakao da vjeruje kao je legitimno čitanje svako čitanje koje se pravično odnosi prema tekstu, koje traži značenje u tekstu a ne učitava ga izvana, ne ideologizira, ne moralizira već pušta tekstu da emanira to značenje, bez obzira kojoj teorijskoj ili kritičarskoj školi čitalac pripadao.
Umjesto zaključka, jer je Andrićeva višeslojna ličnost nepresušni izvor polemika i debata, najbolje se zapravo uklapa poruka Michaela Martensa sa početka okruglog stola Razgovori o Andriću: „Debatirajte, raspravljajte pričajte i naravno – pročitajte Andrića. Približite mu se onako kako je on gledao svoje protagoniste, s empatijom i razumijevanjem za njihove slabosti, istovremeno s hladnim pogledom tako da tako da ne demoniziraš niti idealiziraš čovjeka.“
