[IN MEMORIAM] Marija Trinajstić (1944. – 2026.)

Marija Trinajstić

Svojim djelima Marija Trinajstić nas je naučila da riječi imaju moć sačuvati ono što vrijeme pokušava izbrisati – uspomene, osjećaje, pripadnost i ljubav prema zavičaju.

Otišla je Marija Trinajstić, ali ostale su njezine riječi. Ostala je čakavska beseda kojoj je posvetila život, ostala je poezija koja je nadilazila vrijeme i granice, ostala je ljubav prema Opatiji i Liburniji koju je utkala u svaki svoj stih i svaki svoj kulturni angažman.

Rođena u Opatiji 1944. godine, cijeli je svoj život ostala neraskidivo vezana uz grad u kojem je odrasla i kojemu je darovala najveći dio svog stvaralaštva. Bila je pjesnikinja, prozaistica, urednica, književna kritičarka i neumorna promicateljica čakavskog jezika. Više od pet desetljeća predano je radila na očuvanju i afirmaciji opatijskih i liburnijskih idioma, vjerujući da je jezik dom koji se čuva riječima i ljubavlju.

Kao dugogodišnja predsjednica Katedre Čakavskog sabora Opatija organizirala je brojne simpozije, književne susrete i kulturne programe, a od samih početaka Čakavskog sabora bila je jedan od njegovih najprepoznatljivijih i najodanijih stupova. Svojim tihim, samozatajnim radom ostavila je neizbrisiv trag u kulturnom životu Opatije, Liburnije i Hrvatske.

Njezine pjesme i proza objavljivane su u brojnim časopisima i zbornicima, a poezija joj je prevedena na dvadeset jezika. Mnogi su stihovi pronašli svoj put i do glazbe, potvrđujući univerzalnost njezine riječi. Objavila je zbirke 'Svakodnevna misa riječi', 'Otprilike dan', 'Nella terra delle nifee', 'Cimbuja' te knjigu 'Mat mi j' užala povedat' i 'Kantunić ot mizerije', svjedočanstva jednog bogatog književnog opusa koji će nastaviti živjeti među čitateljima.

Za svoj je rad primila niz priznanja, među kojima se ističu književna nagrada "Drago Gervais" i Nagrada za životno djelo Grada Opatije. No najveća nagrada bila je ljubav i poštovanje ljudi s kojima je dijelila svoj život, svoju riječ i svoju predanost očuvanju kulturne baštine.

Marija Trinajstić nije bila samo velika književnica našeg kraja. Bila je čuvarica identiteta, glas čakavštine i tiha snaga opatijske kulture. Svojim djelima naučila nas je da riječi imaju moć sačuvati ono što vrijeme pokušava izbrisati – uspomene, osjećaje, pripadnost i ljubav prema zavičaju.

Danas se opraštamo od žene čije će ime zauvijek ostati upisano u kulturnu povijest Opatije. Njezini stihovi nastavit će govoriti budućim naraštajima, a njezina će prisutnost živjeti u svakom izgovorenom čakavskom stihu, u svakoj knjizi koju nam je ostavila i u svakom kutku grada koji je toliko voljela.

Draga Marija, hvala Vam na riječima koje ste nam darovali, na jeziku koji ste čuvali i na ljubavi koju ste nesebično utkali u svoje djelo. Počivala u miru.

Follow @torpedo_media