[VIDEO/FOTO] Marun – kralj jeseni u opatijskom zaleđu i čuvar čarobnih šuma podno Učke

Autor: Nikola Cvjetović 20.10.2026

Jesensko svjetlo prolazi kroz krošnje, zemlja miriše na vlagu, a svaki pronađeni marun podsjeća na jednostavne radosti koje su nekada činile važan dio života. Nije teško zamisliti djecu koja s košaricama traže plodove, obitelji koje se vraćaju iz šume i razgovore koji se, uz šuškanje lišća, vode istim putovima već generacijama.

Dobreć - Dok Opatiju prepoznajemo po kamelijama, a njezine parkove i vrtove krase i druge raskošne biljke, u zelenom zaleđu grada i na obroncima Učke svoje posebno kraljevstvo ima marun. Slatki plod jeseni, duboko ukorijenjen u život i tradiciju ovoga kraja, već desetljećima okuplja ljude, čuva uspomene i poziva u šume u kojima se priroda ponekad čini ljepšom od svake bajke.

Postoje krajevi koje prepoznajemo po mirisu mora, neki po cvijeću, a neki po okusima koji nas vraćaju u djetinjstvo. Opatijsko zaleđe i obronci Učke pripadaju ovoj posljednjoj, posebnoj skupini. Ondje, među zelenim padinama, starim putovima i šumama koje u jesen poprime zlatne i bakrene nijanse, raste marun – plod koji nije samo dar prirode, nego i dio identiteta, tradicije i duše ovoga kraja.

Ako je kamelija jedan od prepoznatljivih simbola Opatije, a lovor biljka po kojoj je čitava rivijera dobila ime, onda je marun neprikosnoveni kralj njezina zaleđa. Njegovo je kraljevstvo ondje gdje se miris mora polako gubi u svježini šume, gdje se između stabala probijaju zrake jesenskog sunca, a pod nogama šuška tepih lišća. Ondje se vrijeme, barem nakratko, čini sporijim, a obična šetnja pretvara u susret s prirodom kakvu pamtimo iz najljepših priča.

Šuma u kojoj se bajka događa stvarno

Šume maruna imaju nešto posebno. Njihova ljepota nije nametljiva ni raskošna na prvi pogled. Ona se otkriva polako, korak po korak, u visokim krošnjama, vijugavim puteljcima, starim stablima i plodovima skrivenima među lišćem. Dovoljno je zastati, osluškivati tišinu i pogledati oko sebe pa shvatiti da priroda ovdje stvara prizore kojima ne trebaju ni scenografija ni posebni efekti.

U takvoj šetnji čovjek lako zaboravi na svakodnevnu žurbu. Jesensko svjetlo prolazi kroz krošnje, zemlja miriše na vlagu, a svaki pronađeni marun podsjeća na jednostavne radosti koje su nekada činile važan dio života. Nije teško zamisliti djecu koja s košaricama traže plodove, obitelji koje se vraćaju iz šume i razgovore koji se, uz šuškanje lišća, vode istim putovima već generacijama.

Upravo je u tome čar marunovih šuma. One nisu samo prirodni prostor, nego i mjesto susreta čovjeka s vlastitim uspomenama. Za nekoga su podsjetnik na djetinjstvo, za drugoga prilika da prvi put upozna bogatstvo ovoga kraja, a za trećega jednostavno bijeg u mir. I dok se šuma mijenja s godišnjim dobima, marun svake jeseni iznova vraća taj osjećaj pripadnosti i čuđenja pred prirodom.

Plod koji je postao tradicija

Nije slučajno da je upravo marunu prije 51 godinu posvećena gastronomska manifestacija koja je s vremenom prerasla u jedan od najprepoznatljivijih jesenskih događaja na ovom području. Marunada se održava u Lovranu, Lignju i Dobreću, naselju koje administrativno pripada Gradu Opatiji, povezujući obalni i zaleđni dio Liburnije zajedničkim okusom, običajima i ljubavlju prema ovom posebnom plodu.

Svake jeseni Marunada privlači brojne posjetitelje, znatiželjnike i ljubitelje domaće gastronomije. Pečeni maruni, kolači, slastice i razne kreativne interpretacije tradicionalne namirnice podsjećaju koliko se bogatstvo jednog kraja može sažeti u tako malen plod. Oko njega se okupljaju obitelji, prijatelji, domaći proizvođači, ugostitelji i svi oni koji žele osjetiti atmosferu jeseni kakva se ne može prenijeti samo fotografijom ili riječima.

Jer marun nije tek nešto što se kuša. On je dio priče o ljudima koji su živjeli uz šumu, poznavali njezine ritmove i znali da priroda daje najviše onima koji je poštuju. U njegovu okusu nalaze se strpljenje, rad i iskustvo generacija, ali i ona posebna toplina koja se javlja kada se uz peć ili vatru okupe ljudi, a miris pečenih plodova ispuni zrak.

Kraljevstvo koje treba čuvati

Ipak, marun danas nije samo simbol jesenskog uživanja i turistička atrakcija. Posljednjih se godina suočava s brojnim izazovima koji podsjećaju da ni najljepše tradicije nisu same po sebi zajamčene. Očuvanje marunovih stabala, šuma i znanja o njihovu uzgoju važno je kako bi ovaj prepoznatljivi plod i dalje ostao dio krajolika i života budućih generacija.

Zato odlazak u marunovu šumu može biti mnogo više od ugodne jesenske šetnje. To je prilika da bolje upoznamo prostor u kojem živimo, da cijenimo njegovu prirodnu i kulturnu baštinu te shvatimo koliko je važno sačuvati ono što nam se često čini samorazumljivim.

Kada se na kraju dana iz šume vratimo s nekoliko maruna u džepu, možda ćemo ih kod kuće ispeći i podijeliti s najbližima. No ono najvrjednije neće stati u košaru. Ponijet ćemo sa sobom miris šume, tišinu među stablima, boje jeseni i osjećaj da smo barem na trenutak zakoračili u neki ljepši, sporiji svijet.

A upravo je to čar maruna i njegova kraljevstva podno Učke. Ondje gdje se zelenilo planine susreće s blagom klimom mora, gdje priroda ispisuje vlastite priče, a jesen šumu pretvara u zlatnu pozornicu, bajka ne mora biti izmišljena.

Dovoljno je krenuti šumskim putem, podići pogled prema krošnjama i prepustiti se čaroliji. Jer u opatijskom zaleđu marun nije samo plod jeseni – on je okus tradicije, čuvar uspomena i mali, slatki podsjetnik na to koliko čudesna može biti priroda koja nas okružuje.