Predstavljanje nove knjige Ervina Dubrovića o Andriji Ljudevitu Adamiću ovog četvrtka u Zajednici Talijana Rijeka
FOTO: P. Fabijan
Dubrović se kao istraživač i autor susreo s tako važnim imenom već 2005. godine. Tada je u Muzeju grada Rijeke priredio izložbu koju su pratili katalog i tri monografska zbornika Adamićevo doba, s prilozima dvadesetak istraživača
Rijeka – Knjiga Ervina Dubrovića Andrija Ljudevit Adamić – trgovac u doba napoleonskih ratova, posvećena je imenu koje se drži jednim od ključnih začetnika moderne Rijeke.
O koliko je važnoj osobi riječ podsjećaju podaci poput onog da je 1821. pokrenuo u kanjonu Rječine proizvodnju papira, postavivši temelje budućoj Tvornici papira. On je trgovac duhanom, hrastovinom i solju, također vlasnik manufaktura za proizvodnju likera, jedara, papira, stakla i konopa. Prodavao je Britancima hrastovinu iz hrvatskih šuma za gradnju ratnih brodova, bio je glavni dobavljač soli za Napoleonovo Talijansko Kraljevstvo i Ilirske provincije. Njegova trgovačka kuća bila je najveća u Rijeci i vrlo utjecajna na Sredozemlju, s dosegom do srednje i istočne Europe i Velike Britanije, te s povremenim izvozom do Srednje Amerike i Brazila. Uključio se u projekte za unapređenje plovnosti Kupe, da bi se riječka luka bolje povezala s unutrašnjošću. Poticao je izgradnju kanala, cesta i željeznice od Panonije do Rijeke.
Usprkos djelovanju u nesigurno doba, Adamić nije zaboravljao da je Riječanin. U svom gradu projektirao je i 1805. podigao vlastito kazalište za 1600 gledatelja, predlagao izgradnju novih ulica, pokrenuo sadnju drvoreda platana na Fiumari. Adamić je bio Riječanin hrvatskog porijekla i talijanske kulture, građanin Ugarske i podanik austrijskog cara, a prije svega Europljanin. Govorio je šest jezika: talijanski, hrvatski, njemački, francuski, engleski i latinski.
Dubrović se kao istraživač i autor susreo s tako važnim imenom već 2005. godine. Tada je u Muzeju grada Rijeke priredio izložbu koju su pratili katalog i tri monografska zbornika Adamićevo doba, s prilozima dvadesetak istraživača.
Nakon tako opsežnog bavljenja Adamićem, pitanje je – zašto danas nova knjiga? Odgovor nije bez zanimljivosti.
– Knjigu o Adamiću napisao sam zato jer ju je naručio Andrea de Adamich, potomak trgovca i poduzetnika Andrije Ljudevita Adamića, kaže Dubrović.
– Bivši vozač formule 1 i sportski komentator, današnji uspješan poduzetnik, unatoč svojoj osamdesetoj godini života, prvi je put u kraju svojih predaka bio tek prije dvanaestak godina. Potom je došao još jednom, na desetu obljetnicu škole koja nosi ime njegova pretka. Tom je drugom zgodom poželio Adamićevu biografiju imati na talijanskom. Obavezao sam se da mu je napišem. Proteklo je više godina, a knjiga je čekala na red. Napokon sam se jedne zime uhvatio toga zadatka i u nekoliko tjedana napisao knjigu
Dubrović dodaje:
– Za razliku od prethodnog istraživačkog posla, koji je urodio katalogom i trima obimnim zbornicima, ovu sam knjigu pisao s pomišlju na vozača formule koji živi u okolici Parme, sav zaokupljen svojim poslom i svojim automobilima, među kojima je više od stotinjak Ferrarija, Maseratija i Alfi, kao i svojom pistom od blizu tri kilometra, na kojoj njegova ekipa isprobava nove automobile i podučava vožnji novopečene vozače luksuznih automobila.
Današnji je Adamich, bivši vozač formule, unatoč godinama okretan i žustar poslovni čovjek, još uvijek sportskoga lika. Njega svakako ne zanimaju nepotrebne nijanse i pojedinosti, nabrajanje imena Riječana i naziva pojedinih predjela riječke okolice. Zato su mi pred očima bili i on i drugi uspješni ljudi koje bi mogla privući priča o spretnom trgovcu i poduzetniku koji je živio u doba Napoleonskih ratova i bio svjedokom i starih, predrevolucionarnih vremena, kao i novoga duha što ga je pronijela Francuska revolucija.
Prema autorovim riječima, naslovi pojedinih poglavlja knjige navode na pomisao kako je knjiga pisana. To su: Školovanje u Beču, Banka koje nije bilo, Ceste ili vodeni putovi?, Kuda izvesti banatsko žito? Adamićevo kazalište, London, Malta, Jadran, Trgovina u Ilirskim provincijama, Sol i kontinentalna blokada, „Konzul“ Adamić u engleskoj službi, Hrastovi trupci za Engleze, Tvornica papira, Neizgrađeni mostovi u Rijeci i Budimpešti, Nugent i Trsatski muzej, Bečke godine, poslovi i ambicije, Poslanik na Požunskom saboru.
– U tih minulih petnaestak godina imao sam dovoljno vremena da još ponešto istražim i da o svemu dobro promislim, te da mi mnoge pojedinosti postanu jasnije negoli su mi bile kada sam prije dvadesetak godina pokrenuo pripremu izložbe i niza publikacija, zaključuje Dubrović.
Ima još nešto neuobičajeno u vezi s novom knjigom o Adamiću. Ona je prije objavljena u prijevodu nego na izvornom jeziku na kojem je pisana. Na talijanski ju je preveo Giacomo Scotti i na njegov prijedlog nazvana je Andrea Lodovico Adamich, cittadino europeo (Muzej grada Rijeke. 2019.). Hrvatsko izdanje objavljuje se danas i razlikuje se od talijanskog prijevoda više nego li je uobičajeno da se prijevod razlikuje od originala.
Knjiga će se predstaviti u Zajednici Talijana Rijeka / Comunita degli Italiani di Fiume, u četvrtak, 5. studenog u 18.30 sati.
