KNJIŽEVNICI NAŠEG KRAJA (6) Kako je Viktor Car postao Viktor Car Emin

KNJIŽEVNICI NAŠEG KRAJA (6) Kako je Viktor Car postao Viktor Car Emin

Viktor Car i njegova Ema

Kada je krenuo u školu, svi su ga doživljavali kao malog dječaka sa sela i zvali ga pogrdnim imenima. S vremenom se zaljubio u knjige, završio škole, a kasnije je radio i kao učitelj.

U našem kraju, koji se baš i zove Kraj, rođen je jedan zanimljivi pisac. Ime mu je Viktor Car. Jako je volio more, bio je fasciniran njime. Već se kao trinaestogodišnji dječak zapošljava kao trgovački šegrt u Rijeci, nešto kao šegrt Hlapić, samo što Viktoru to nikako nije polazilo za rukom. Najviše je volio slušati priče starih mornara, koji su mu pričali o svojim životima, o dalekim krajevima.

Znate li i da je „Krepat, ma ne molat!“ uzrečica koju je čuo od starih mornara i sačuvao od zaborava? Kada je krenuo u školu, svi su ga doživljavali kao malog dječaka sa sela i zvali ga pogrdnim imenima. S vremenom se zaljubio u knjige, završio škole, a kasnije je radio i kao učitelj. Po njemu se zove i osnovna škola u Lovranu. Jako je volio hrvatski jezik i pisao je za razne novine.

Ema Jurković bila je djevojka u koju se Viktor toliko jako zaljubio da ju je oženio. Zbog nje je odlučio svome imenu i prezimenu dodati Emin. On i Ema bili su jako društveni i voljeli su imati goste, pa su se kod njih okupljali razni umjetnici i znanstvenici, Ivan Cankar, Dragutin Domjanić, Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Vladimir Nazor i mnogi drugi. Bio je prijatelj s osnivačem Novog lista – Franom Supilom. Napisao je brojna djela, među kojima je i pripovijetka za djecu „Mali od foguna“. Umro je jako star, sa 93 godine, a iza sebe ostavio neizbrisiv trag zbog svoje posvećenosti našem kraju.

Mali dio iz knjige Viktora Cara Emina „Mali od foguna“:

– Da li sam bio? Hoćeš li da ti nabrojim koliko puta? I ne samo kao matori mornar, već i kao mali. A znaš li ti, što je to mali – mali od „foguna”? Ne znaš? Pa kako bi i znao? Samo ko je prošao onu sotonsku školu, onu moju, mogao bi da zna što je i tko je mali od „foguna”. Ja sam je prošao od prvoga do zadnjega slova, te znam, kako je tvrda bila. Još ne navršio jedanaestu i već „na kruhu”, na onom krutom, mornarskom, a ne kao vi, sokolići, na medu i majčinu mlijeku. Imao sam i ja mater, ali je bila uboga udovica, uvijek bosa, i po najljućoj zimi – evo, mislim, da je još vidim, kako plače, što nema za mene korice hljeba. Nema majka kruha, a u sinka zubi, da bi goru izgrizli. Nije druge nego na more, da namiriš želudac, a i da pomogneš – kako sinu doliči – sirotu majku.

Dosad objavljeno u ovom feljtonu:

Vinko Šepić: Pisac za djecu rođen na Novu godinu prije točno 150 godina

Eugen Kumičić: Jedan od najvećih hrvatskih pisaca

Drago Gervais: U njegovo ime govorila su njegova djela

Janko Polić Kamov: Tko je bio pisac što nas svakodnevno promatra na Kontu

Ivan Goran Kovačić – Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika

.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe { width: 100% !important; }
error: Sadržaj je zaštićen !!