Objavio: Nikola Cvjetović
U nadi da naredne godine, 136. godišnjicu od početka gradnje te treću godišnjicu obnove vanjskog djela ne dočekamo u derutnim čekaonicama prilažemo nekoliko fotografija za koje se nadamo da će uskoro postati - 'samo priče iz prošlosti'.
Rijeka - Štuk i pitura che bella figura popularna je uzrečica u našem kraju kojom još uvijek, na našu žalost, možemo opisati stanje na centralnom riječkom željezničkom kolodvoru. Predivna fasada i uređen vanjski dio oduševio je Riječane prije gotovo dvije godine kada je nakon opsežnih radova na uređenju napokon uklonjena građevinska skela, a neoklasicistička zgrada iz 1891. godine ukazala nam se u pravom svjetlu.
No, situacija u unutarnjim prostorima sušta je suprotnost. Središnji hol je zatvoren s uskladištenim namještajem na kojem je 'prst prašine'. Desno krilo na ulasku prema peronima je u funkciji s vrlo skromnim i neurednim interijerom. Nekoliko klupica, pošarani pretinci za odlaganje torbi, jedan šalter u improviziranoj knauf kućici unutar čekaonice, pošarani zidovi i poneki kabel koji visi iz zida prva je 'kartulina iz grada koji teče' koju putnici ponesu kad se iskrcaju na željezničkom kolodvoru. Ni vanjski dio na peronu i uz samu prugu nije puno uredniji, smeće i blato i dalje dominiraju duž pruge prema Žabici, a poneka odbačena deka nijemi je svjedok da je ovaj dio RIjeke bio višemjesečni dom brojnim ljudima koji su prošli kroz naš grad u potrazi za nekim drugim i dalekim zemljama. Jedina svjetla točka i kontrapunkt kompletnoj sumornoj kolodvorskoj svakodnevici je ugostiteljski objekt King's koji, unatoč svim nedaćama s kojima se susreće, potvrđuje da ima sugrađana i poduzetnika kojima je stalo da stvari budu na razini na kojoj bi trebale bit i koje priliče zgradi upisanoj u Registar nepokretnih spomenika kulture Republike Hrvatske.
- Zanimljivo je da je gradnja riječkog kolodvora započeta u ožujku 1889., a zgrada je dovršena koncem 1890. godine, tako da je s novog kolodvora, bez velike pompe, krenuo prvi vlak br. 805, 2. siječnja 1891. u 5 sati i 35 minuta u pravcu Rijeka-Pivka. Izvođač radova, riječki inženjer Venceslao Celligoi, u kratkom je roku izvršio svoju dužnost i 1. siječnja 1891. predao željezničku zgradu vodeći računa, u granicama malih sredstava, o estetici i udobnosti same zgrade, napisala je naša povjesničarka umjetnosti i arheologinja Radmila Matejčić u svojoj legendarnoj knjizi „Kako čitati grad“.
U nadi da naredne godine, 136. godišnjicu od početka gradnje te treću godišnjicu obnove vanjskog djela ne dočekamo u derutnim čekaonicama prilažemo nekoliko fotografija za koje se nadamo da će uskoro postati - 'samo priče iz prošlosti'.
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea