[RAZGOVOR] Kyla Brox pred nastup u Opatiji: 'Glazba je terapija, a iskreni blues povezuje publiku i izvođača'

- Pjevanje je moja terapija. Sretna sam što mogu izaći na pozornicu i otpjevati sve svoje emocije, frustracije, tugu i radost. Da, intenzivno je, ali i pročišćujuće, poručila je Kyla.

Opatija - Britanska pjevačica snažnog glasa i još snažnijih emocija ponovno stiže na Jerry Ricks Blues Festival – festival gdje je, kako kaže, odmah osjetila duboku povezanost s publikom. Nakon nezaboravnog nastupa s bendom u Kastvu, ove godine vraća se u intimnijem, akustičnom izdanju, u pratnji supruga i gitarista Dana. U razgovoru nam otkriva što očekivati od ovogodišnjeg koncerta, kako izgleda njezin kreativni proces i zašto blues nikad neće umrijeti.

Dobrodošli natrag na Jerry Ricks Blues Festival! Koje uspomene nosite sa svojih prethodnih nastupa ovdje?
Imam prekrasne uspomene na nastup s mojim bendom na Jerry Ricks Blues Festivalu u Kastvu. Pozornica je bila nevjerojatna, vrijeme savršeno, a publika srdačna i angažirana. Sa sobom sam dovela obitelj i proveli smo divan tjedan uživajući u prekrasnom okruženju. Presretna sam što se vraćam!

Publika u Kastvu pamti vas po snažnom vokalu i emocionalnoj dubini. Kako biste opisali svoju povezanost s publikom u ovoj regiji?
Jerry Ricks bio je moj prvi koncert u Hrvatskoj i odmah sam osjetila povezanost s publikom. Nakon toga smo se više puta vraćali i svaki koncert bio je poseban.

Što možemo očekivati od ovog nastupa – ima li nešto novo na vašem popisu pjesama?
Ovoga puta nastupam akustično sa suprugom Danom na gitari, tako da će se razlikovati od prošlog nastupa s bendom, ali će i dalje biti pun strasti i dinamike. Pišemo i nove pjesme i sigurno ćemo neke od njih uključiti u repertoar.

Vaša glazba spaja elemente bluesa, soula i R’n’B-a. Kako biste osobno definirali svoj stil?
Rekla bih da je to soul blues – glazba s puno emocije.

Dolazite iz glazbene obitelji – koliko je vaš otac Victor Brox utjecao na vaš glazbeni put?
Moj otac imao je veliki utjecaj. Počela sam pjevati u njegovom bendu kao tinejdžerica, što je oblikovalo moj glas i nastup, te mi usadilo ljubav prema bluesu. Učio me primjerom – da u svaki nastup unesem srce i dušu, da je dinamika ključna i da glazba može liječiti. Govorio je: pjevaj pjesme u koje vjeruješ, i to će doći prirodno. Trudim se to uvijek živjeti dok pjevam.

Blues je glazba emocije i istine. Kako se nosite s tom emocionalnom intenzivnošću na svakom nastupu?
Pjevanje je moja terapija. Sretna sam što mogu izaći na pozornicu i otpjevati sve svoje emocije, frustracije, tugu i radost. Da, intenzivno je, ali i pročišćujuće.

Puno putujete i nastupate po Europi – koliko se publike razlikuju i kako im se prilagođavate?
Publike se razlikuju, što je sjajno – kako kažu, raznolikost je začin života! No, glazba je univerzalni jezik i uvijek nastojim povezati se s publikom kroz emociju i radost pjesme.

Kako birate pjesme koje izvodite uživo – slijedite li osjećaj ili se držite plana?
Obično imam okviran plan i setlistu, osobito s bendom, ali se to često promijeni na pozornici, ovisno o reakciji publike i vlastitom osjećaju. Kad Dan i ja nastupamo sami, najčešće se prepustimo trenutku i koncert gradimo na licu mjesta.

Što vas inspirira pri pisanju autorske glazbe – osobne priče, društvene teme ili nešto treće?
Inspirira me vlastiti život, životi drugih koje promatram, politika, emocije – sve to utječe na kreativni proces. Ponekad pjesma nastane iz samo jednog stiha koji mi padne na pamet, a često ni ne znam o čemu će biti dok ne počnem pisati.

Blues se često doživljava kao „vintage“ žanr – kako ga održavate svježim i relevantnim?
Pisanjem o stvarima koje mi nešto znače – to glazbu čini autentičnom i povezanom s publikom. Blues je glazba života i nikad neće umrijeti!

Imate li glazbene uzore koji vas i danas inspiriraju?
Najveći glazbeni uzori, osim mog oca, su Nina Simone, Etta James, Koko Taylor, Ann Peebles, Stevie Wonder i drugi. Moj omiljeni suvremeni bend je Southern Avenue iz Memphisa.

Kastav je mali grad s velikim srcem za glazbu – što za vas znači nastup u takvom intimnom okruženju?
Nastupi u intimnim prostorima još više pojačavaju povezanost s publikom. Proveli smo tjedan dana u Kastvu prošli put, što je cijelo iskustvo učinilo još posebnijim.

Imate li posebnu poruku za publiku koja s nestrpljenjem iščekuje vaš koncert na Jerry Ricks Blues Festivalu?
Osjetili smo toliko ljubavi kada smo zadnji put svirali na Jerry Ricksu s bendom. Presretna sam što se vraćamo i jedva čekam da vas zadivi Danova akustična gitara. Vidimo se s pozornice!

Follow @torpedo_media