Objavio: Marin Aničić
Današnja gastro gošća je Jadranka Andrić, predsjednica Društva za očuvanje i razvoj naselja Mrzla Vodica i članica Izvršnog odbora Društva Gorana Rijeka.
Razgovarala Sanja Lujić Pirc
Društvo Gorana Rijeka 15.3.2024. u Hrvatskoj čitaonici Trsat s početkom u 18:00 sati organizira donatorsku priredbu za oboljele od multiple skleroze u Gorskom kotaru. Tim povodom razgovarali smo s Riječankom čije srce kuca za Gorski kotar, a ne tako davnih dana bila je i vlasnica jednog restorana u Mrzloj Vodici.
Mirovina jest, kako riječ kaže, vrijeme mirovanja nakon odrađenih godina rada.
Postoji velik niz poslova koji psihički i fizički toliko iscrpe ljude da se više ne osjećaju spremnim za bilo kakve aktivnosti pa im je mirovina doista vrijeme mirovanja.
Uz to iznosi mirovina su takvi da je mirovanje postalo prisilno stanje. Možeš do Opatije ili Crikvenice jeftinim autobusom, ali ne možeš na ljetovanje, zimovanje ili toplice.
Stoga ja, kao i mnogi umirovljenici koje je zdravlje poslužilo, a poslovi koje smo obavljali nisu fizički iscrpili, moram tražiti dodatne poslove za popunjavanje rupa u vlastitom budžetu.
Poslovi koje sam u životu radila dali su mi onaj famozni trening gdje učenje nikada ne prestaje i uvijek sam govorila kako sam pravi primjer cjeloživotnog učenja.
Od profesora u srednjoj školi, bankara, direktora poduzeća, privatnog poduzetnika, vlasnika restorana, projektnog menadžera...do umirovljenika.
O tome je li bilo bolje raditi u "prošlom stoljeću" ili sada, možda nije na meni da ocjenjujem, ali mogućnost pronalaženja posla i sigurnost poslova bila je bolja, što uvelike doprinosi nekakvom miru i boljim temeljima mladih.
A što se tiče poduzetništva, ono je uvijek bilo najteži oblik rada i stjecanja sredstava za život.
Ne samo financijska nesigurnost ili lelujavost već privatno poduzetništvo traži angažman kroz cijeli dan, a i na počinak odlazite s razmišljanjem što treba sutra napraviti. Takav posao predstavlja velik izvor stresa i ugrožava zdravlje i kvalitetu života.
Radoznalost i želja, koje smatram vrlinama, ne napuštaju me ni danas pa sam aktivna u civilnom sektoru. Vodim udrugu Društvo za očuvanje i razvoj naselja Mrzla Vodica i član sam IO Društva Gorana Rijeka.
Dakle Gorski kotar i njegov boljitak je područje mog interesa i mog aktivizma.
Mirovina ima jednu divnu prednost: ne morate ono što ste morali i možete ono što niste mogli!
Tako sam prošle godine u Mrzloj Vodici boravila od 5. do 11. mjeseca., a ne samo dvadesetak dana godišnjeg odmora.
Klimatske promjene utječu i sve više će, na ublažavanje klime Gorskog kotara pa i sada kad bi trebalo biti snijega to ove godine nije slučaj. Vrijeme je kao u Primorju tek su za koji stupanj niže temperature.
Život u Gorskom kotaru je težak, ali lijep.
Težak, jer za hladnih zima, a bogme i u jesen kada napada snijeg, osnovno pomagalo svih mještana je lopata.
Sanjam o grijanom asfaltu na prilazu kućama!
Život je tamo i puno skuplji nego u gradu. Za svaki segment života: zdravlje, nabavke, kultura, školovanje potreban vam je auto jer linijske autobusne i željezničke veze nisu isplative.
Više zimskih jakni, toplih čizmica i drva za grijanje treba stanovništvu, a u plaćama, po službenim statistikama, Gorski kotar zaostaje barem 10% za onima u gradu.
Nova radna mjesta kao ni uvjete za život mladih obitelji da ne spominjem.
Ukoliko se uskoro ne naprave pozitivni pomaci, Gorski kotar će ostati bez svojih stanovnika.
Zato se trudim, zato "borba"!
S druge strane nigdje nema takvog sunca kao što ga ima Gorski kotar i nigdje nema takve prirode, mrzle vode, mira i tišine kao u okrilju goranskih šuma. Uz nevidljivu prisutnost autohtonih životinja: srna i jelena, risa, lisice, vuka i medvjeda kao i raznih vrsta ptica, slika je potpuna.
Nakuhala sam se za svoju obitelj. Volim kuhati jer volim jesti haha!
Jela sam u nebrojeno lokala što u Hrvatskoj, što po cijelom svijetu, ali nikada nisam razmišljala da bih se mogla okušati u toj vrsti poduzetništva. Apsolutno izvan moje struke i kompetencija.
No, i za to je kriv Gorski kotar, malo mjesto Mrzla Vodica i želja da se napravi nešto nabolje.
Bila je to divna igra za trajanja ugovora od tri godine gdje su ljudi uživali u jelima koja smo spremali po principu: što kuhamo za sebe, kuhamo i za naše goste. Juhice, razne maneštre, pastrve, gulaši i mesna jela, do starih jela ljudi ovoga kraja kao podmetaš koji je kombinacija kiselog kupusa i palente ili nadjev tradicionalno jelo Gorana koje se priprema za Uskrs od jaja, luka, šunke i pancete koje se kuha ili peče.
Može još jedan, meni omiljen i savršen desert s narančom, a idealan je za mlade domaćice.
Grudice
7 dcl mlijeka
75 gr šećera
1 vanilin šećer
6 žlica griza
3 dcl šlaga
Preljev
Sok naranče
Cointreau liker opcionalno aperol ili ništa
Komadići naranče
Žlica gustina
U 7 dcl mlijeka umiješati 75 gr šećera, vanilin šećer i 6 žlica griza, uz stalno miješanje kuhati nekoliko minuta dok se griz ne skuha. Miješati da se prohladi, a ne napravi korica. Pokriti plastičnom folijom i do kraja ohladiti.
Vrhnje miješati mikserom, dodati koricu naranče, malo instant želatine i ohlađen griz.
Puniti silikonske modlice i staviti u hladnjak.
Naranču izrezati na tanke ploške. Jednu ocijediti, dodati malo vode i u taj sok staviti cointreau, žlicu šećera i žlicu gustina, a na kraju dodati ploškice naranče.
Servirati na tanjuriće snježne grudice i ukrasiti preljevom od naranče.
Po vrhu, ovlaš naribati malo crne čokolade. Njami!
Originalni recept preuzet je od po meni najboljeg kuhara naše regije Vinka Kinkele.
Pogledajte i ostale recepte iz rubrike Gastro gost:
GASTRO GOST - PEČENI LOSOS NAM JE PRIPREMILA FITNESS INSTRUKTORICA ELMA REKIĆ
GASTRO GOST - LASAGNE S PISTACIOM AFRODITE SPINE
GASTRO GOST - INGRID PERIŠA PRIPREMA ZAPEČENU PAŠTU S BROKULOM I KARFIOLOM
Lanterna © Torpedo.media Izrada internet stranica @ More idea