FELJTON: “UVOD U FERAL TRIBUNE” (7) – Oproštaj od Predraga Lucića

Onoliko koliko je moglo biti površno tjedno čitanje Ferala, kada je on još bio tek jedan među mnogim medijima, toliko danas postaje jasno kolika je trajna vrijednost tog jedinstvenog tjednog izdanja iz maloga splitskog pogona: vrijednost novinarska, satirička, jezička, umjetnička, politička, moralna, civilizacijska...

Temeljeno na hit-knjizi „Smijeh slobode“, izdavač Naklada ValStihovi: Predrag Lucić, iz zbirke „Step by Step, Stepinac“, Rijeka 2016.

„Kad me ljudi pitaju hoćemo li krenuti iznova i kako pokrenuti neki novi Feral“, riječi su Predraga Lucića s kraja knjige „Smijeh slobode“, „ja odgovaram: ljudi, on vam može nastati samo iz potrebe. Ako vidiš svijet oko sebe, ako znaš slova, ako znaš razmišljati, ako se želiš izraziti, kroz bend, kroz kazalište, kako god, pa daj, čovječe, napravi to! Ako želiš novine, ako znaš novinski razmišljati, pa napravi nekakav Feral! Pokušaj! Sumanuto je samo vikati: ‘Johnny, vrati se!’ Može to možda biti razumljivo, ali je sumanuto. Napravi nešto sam! Bori se! Napravi svoju Azru! Viči! Radi! Ne daj se! Napravi svoj Feral!“, riječi su Predragove.

Ne pitajte više: “Ka’će novi Feral?”. Jer neće više nikada

Ali ne pitajte više: “Ka’će novi Feral?”. Jer neće više nikada: Predrag Lucić, vicekralj FT-a, umro je 10. siječnja 2018., u 54. godini života. Bolovao je sedam i pol mjeseci. Liječnici, obitelj i prijatelji učinili su sve što su mogli, ali liječenje nije pomoglo. U rano jutro, u srijedu, 10. siječnja, u svome domu u Splitu, okružen toplom ljubavlju obitelji i drugova, ugasio se jedan od trojice Feralovih mušketira. Atos? Portos? Aramis? Svi u jednome, jedan u svima.

 

VATROSLAV LISNIČKI

EUROPSKA ZORA

(iz opere „Euro s onoga svijeta“)

I gledam ojro gdje se k meni penje
i slušam ojro dobro jutro veli
i ojro sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro ojro kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a ojro sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje

i gledam ojro i gledam Zoru zlatnu
i gledam ojro gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem Zoro zlatna
i dobro jutro ojro ojro kaže
i zagrli me ojro oko vrata

i ojro i ja i ja sa Zorom zlatnom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se Grčkoj

(12. kolovoza 2013.)

Predrag Lucić
Vremenu usprkos, i neovisno o preranoj, tako nepravednoj i bolnoj smrti Predraga Lucića, jedno je danas posve jasno: nasljeđe Feral Tribunea neće biti zaboravljeno. Štoviše, njegovo istinsko i dubinsko otkrivanje tek počinje

“Nazvali bismo te najboljim prijateljem, ali ti nisi samo više od toga. Ti si naprosto nešto drugo. Nazvali bismo te rođenim bratom, ali ti nisi samo više od toga. Ti si, jednostavno, nešto drugo”, prve su riječi oproštaja koje je Boris Dežulović, uz Viktora Ivančića Lucićev najbolji prijatelj, izgovorio na pogrebu, nad otvorenim grobom, u petak, 12. siječnja, na splitskome groblju Lovrinac.

“U jeziku u kojemu živimo nema riječi ni imenice za našega tebe, a siromašan je jezik koji za tebe nema riječi. Ti si jeziku, eto, jedna riječ previše, svaki put za njega prevelik, vazda preko njegove sitne mjere. Prevelik, prejak, preglasan, predobar, predrag. Previše velik za jezik kojim ćeš pisati, previše jak za gomilu nasuprot kojoj ćeš stati, previše glasan za tišinu koja će te slušati, previše dobar za vrijeme u kojemu ćemo se naći, previše drag za ljubav kojom ćemo te voljeti”.

 

ŠVICARSKI GARDIJSKI ZBOR HRVATSKE NARODNE BANKE

BANKET U LIHVI

Postrojmo se, banke, svi u isti rov,
Klijenti nek’ čuju našeg novca zov!
Neka ih privuku franci švicarski,
Nek’ im kredit bude reket lihvarski!

Mi smo garda švicarska,
Bankarska, šibicarska,
Dva dobiješ, deset daš,
Jer je Franak papa naš.

Nek’ svaki kredit klijenta sahrani,
Nek’ mu svaka rata bude štrik na grani,
Nek’ svaki klijent život svoj ne žali,
Samo za kamatu mnogi su ga dali.

Mi smo banka junačka,
Obraza smo punačka,
Nikog se ne bojimo,
Svakom sudbu krojimo.

Mi smo garda švicarska,
Bankarska, šibicarska,
Dva dobiješ, deset daš,
Jer je Franak papa naš.

(24. siječnja 2015.)

 

Volio i ujedinjavao ljude

S Bobom Đuderijom u Splitu na predstavljanju knjige Zovem u vezi posla

Tisuću i više ljudi ispratilo je Predraga Lucića. Rade Šerbedžija čitao je pjesme iz njegove zbirke “Mjesec iznad Splita”. Svirale su rock balade i velike šansone: Doorsi, Jacques Brel, Leonard Cohen, Predragov prijatelj Arsen Dedić… Kovčeg je prema grobu ispratila “Allways look on the bright side of life” iz Monthyja Pythona; spušten je uz Cohenovu “Dance me to the end of love” na solo trubi. Govorio je svećenik, Predragov stric, Josip Lucić. Rekao je da je njegov nećak bio omiljen i dobar čovjek, koji je sve ideologije demontirao humorom. Baš kao i Isus Krist, Predrag je volio i ujedinjavao sve ljude, kulture i civilizacije, velikodušno je opisao. Tu se doznalo da je Predrag bio vjernik. Gotovo nitko to nije znao: posljednja piščeva lekcija društvu toliko prepotentnom u onome što zove pravovjernim katolicizmom.

Predrag Lucić i Boris Dežulović s mesarom i velikim fanom Ferala Danijelom Čučkovićem u obiteljskoj mesnici

Predragova smrt duboko je i bolno kosnula ljude dobre volje. Mediji su ispisali mnoge stranice poštovanja i važnih uvida. U splitskome klubu Quasimodo 18. siječnja održano je čitanje poezije Predragu u čast, na kojemu je Boris Dežulović, prvi put javno, pročitao svoje stare stvari posvećene prijatelju. U Zagrebu je održana komemoracija na kojoj je prepuna dvorana Novinarskog doma, smijući se i plačući istodobno, uglas pjevala Predragovu parodiju Thompsonovih “Čavoglava” o nasilju koje su u kolovozu 2015. protiv redatelja Olivera Frljića i riječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta organizirali ekstremni desničari: “…Neće nama kazalište / Vodit Oliver / Vodit će ga domoljubi / HaDeZe i kler! / Čujte, pičke mirotvorci, / Bando četnici / Stići će vas naša ruka / I na Žabici…” Komemoracije su održane i u Hrvatskome društvu pisaca u Zagrebu, nekoliko njih u Beogradu, u drugim mjestima bivše Jugoslavije…

 

AKROBATSKA TRUPA „KRIGLA OLUJE“

MELODIJE RIJEKE I ŠUŠAKA

Za HNK – spremni!

Pred teatrom, pokraj ušća
Rijeke Rječine,
Stala braća da zabrane
Javne tribine.

Stoji Hrvat do Hrvata,
Uljuđeni svi:
Nećete u kazalište
Dok smo živi mi!

Viče Biondić, Keleminec,
Viče Armada…
Baci kriglu, goni bandu
Van iz teatra!

Korak naprijed, Thompson gotovs,
Svi na Zajca, svi:
„Za dom – spremni!“ pjevat ćemo
Ko u operi!

Neće nama kazalište
Vodit Oliver,
Vodit će ga domoljubi,
HaDeZe i kler!

Čujte, pičke mirotvorci,
Bando četnici:
Stići će vas naša ruka
I na Žabici!

Stići će vas Božja pravda
Zvana Armada –
Sudit će vam dragovoljci
Mile Biondića!

Slušajte sad poruku
Iz naše birtije:
Nećemo u kazalište,
Nismo ni prije!

Oj Hrvati, braćo mila
Ispred HNK,
Nek’ u mraku svatko svoju
Žrtvu sačeka!

(8. kolovoza 2015.)

 

Feralovski utjecaji

Predraga više nema, a pet godina prije nego je otišao, 18. ožujka 2013., u Splitu je umro osnivač i dugogodišnji Feralov satiričar, Đermano Senjanović Ćićo. Tjednik Feral Tribune ne izlazi već deset godina, njegovi autori odavna su već u drugim uredništvima i na drugim poslovima.

Susret sa svojom knjigom: Lucić na Interliberu u Zagrebu prosinca 2016.

A opet: vremenu usprkos, i neovisno o preranoj, tako nepravednoj i bolnoj smrti Predraga Lucića, jedno je danas posve jasno: nasljeđe Feral Tribunea neće biti zaboravljeno, ma koliko se trudila nedotupavna politička i kulturnjačka desnica. Štoviše, njegovo istinsko i dubinsko otkrivanje tek počinje. Onoliko koliko je moglo biti površno tjedno čitanje Ferala, kada je on još bio tek jedan – ma koliko drugačiji – među mnogim medijima, toliko danas postaje jasno kolika je trajna vrijednost tog jedinstvenog tjednog izdanja iz maloga splitskog pogona: vrijednost novinarska, satirička, jezička, umjetnička, politička, moralna, civilizacijska…

Cijele novinarske generacije nadahnjuju se njime; feralovski utjecaj ističu rockeri, filmaši, umjetnici; o Feralu počeli su se snimati filmovi, planiraju se dokumentarne serije; naposljetku, knjiga „Smijeh slobode – Uvod u Feral Tribune“  doživjela je za sada četiri izdanja i zorno govori o potrebi za nadahnućem iz tih novina, ma koliko ta potreba bivala nasilno i umjetno potisnuta.

 

KOLINDA BRLIĆ-MAŽURANIĆ

KRALJICA DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

RINGE RINGE RAJA

Ringe ringe raja,
Protokol do jaja,
Jedno jaje – muć:
Aleksandar Vuč.

Ringe ringe raja,
Sudbina nas spaja:
S Aleksandrom Vuč
Ja trućala – truć!

 

EN DEN DORE

En den dore,
Dobit ću izbore,
Sijedog ću dječaka
Šutnut s Pantovčaka.

En den dore,
Crvene odore
Nosit će gardisti
Dok hodam po pisti.

En den dore,
Hajmo u šatore,
Bolje ić’ u cirkus
Nego biti fikus.

Jedinstvena smjehovna kultura

O vrijednosti Ferala prodornim je sudom pisala kritičarka Katarina Luketić u tekstu “Pod slobodnim nebom”, objavljenim u tjedniku Novosti od 19. siječnja 2018, kojega je veći dio bio posvećen uspomeni na preminulog suutemeljitelja: “Predrag Lucić, kao i njegova feralovska družina (Viktor Ivančić i Boris Dežulović najprije), stvorili su zapravo jedinstvenu smjehovnu kulturu na ovim prostorima.

U Virovitici, na 2. Festivalu reportaže i reportera FRA MA FU

Koliko god oni sami zazirali od svake pompoznosti i afirmacija ovakva tipa, ta je kultura ipak jasna, blistava i opipljiva te toliko bogata različitim manifestacijama i ostvarenjima, stilovima, žanrovima i izvedbama, da je nije moguće zanijekati. Njezine granice nisu granice nacionalne države pa ni političke regije; ona se geografski širi tamo gdje se govori i razumije njezin jezik, kako god se on formalno imenovao. Uza sve ostalo, ta je feralovska smjehovna kultura (Bahtinov termin sasvim odgovara) jedno od rijetkih svijetlih naslijeđa iz 1990-tih godina na kojemu se može graditi otvoreno i tolerantno društvo”.

 

NAPADAN VIDOŠEVIĆ & HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORNA GLAZBA

SANJAO SAM NOĆAS DA SVE NEMAM

Sanjao sam noćas da sve nemam,
Da ležim budan u ćeliji bez svega,
I tiho, tiho, neka nova smjena
Moje ime proziva kroz noć,
Ružan san.

Vidio sam u snu USKOK cijeli,
Crne novce i drotove bez pjesme,
I tiho, bez glasa, odvoze nekud
Meni drage slike,
Jest a gdje…
Ružan san.

Hej, noći, stani,
DORH nek’ ne svane!

Sanjao sam noćas da sve ne znam,
Da sjedim mutav u postaji bez teksta,
I tiho, tiho, Bajića Mladena
Moj odvjetnik naziva kroz noć,
Ružan san.

Vidio sam u snu užas cijeli:
Kuće, konje i Komoru bez mene,
I dugo, bez kraja, svjedoče posvud
Meni dragi ljudi,
Što, kad, gdje…
Ružan san.

Hej, noći, stani,
DORH nek’ ne svane!

(2. studenoga 2013.)

Živio smijeh, živjela sloboda

Danas, međutim, teret bitke za to “otvoreno i tolerantno društvo” nije više na onoj Feralovoj skupinici, predvođenoj trojcem iz Viva Ludeži. Šareni prasak feralovsko-keruakovskog vatrometa obasjao je cijelo postjugoslavensko društvo, i obojio duše mnogih koji drže do istine, poštenja, smijeha i slobode. Što s njim, i kako s njim, važno je kulturološko pitanje budućnosti naraštaja koji dijele ovaj jezik.

Uoči predstavljanja knjige „Smijeh slobode“ u Europskom parlamentu u Bruxellesu rujna 2015.

U odgovoru na nj može pomoći tekst “Sućut i druge lakrdije”, kojim je Viktor Ivančić, u već spomenutim Novostima od 19. siječnja 2018., komentirao brzojave sućuti, birokratski sročene i obilato natopljene hipokrizijom, što ih je troje dužnosnika Hrvatske demokratske zajednice – predsjednik Sabora, premijer i ministrica kulture – odaslalo u povodu Lucićeve smrti: “Bojim se da ste rano kukurijeknuli, gospođe i gospodo. Naišli ste na žilava mrtvaca. Ovaj će vam, koliko ga poznajem – a poznajem ga jako dobro – pružati otpor i nakon zadnjeg daha. K tome ima i braću, greškom živu, riješenu da mu se nađu pri ruci, kao što je on za života pomagao njima”. I zato: Predrag je otišao; Ferala više nema – ali živio smijeh, i živjela sloboda.

 

THE MAMIĆ BROTHERS BANDIĆ BAND

LEPE TI JE ZATVORJE ZELENE

Lepe ti je, lepe ti je zatvorje zelene,
Zatvorje zelene, zatvorje zelene,
Lepe ti je, lepe ti je zatvorje zelene,
Vesele je vu jnem vsaki dan,
Najveselše jedanejsti dan.

Još je lepše, još je lepše kad se penez ima,
Pak se vse naštima, sud peneze prima,
Još najlepše, još najlepše otkad jamčevina
Jamči da buš z rešta išel van,
Penez imaš, pak si slobodan.

Sira, putra, vrhnja, mleka, jamca i krumpira,
Jamca i krumpira, jamca i krumpira,
Suda, prava i sustava, jamca i Ustava,
Vse to moreš lehko kupit sad,
A za trinkgeld celi Zagreb-grad.

Čim se sedneš, čim se sedneš, živo ti se fučka,
Živo ti se fučka, živo ti se fučka,
Za cajtunge, novinare, to su đubrad mučka,
Vse na kurček nabiješ ih rad,
Pak ih pelaš v beli Zagreb-grad.

Beži, Zdravkec, beži, Zdravkec, ne buš dugo sedel,
Ne buš dugo sedel, jer si nofce štedel,
Beži, Zdravkec, ne buš sedel kolko si zavredel,
Več buš išel v beli Zagreb-grad,
Tam te čeka Bandić kamarad.

Naj te čeka, naj te čeka, Zagreb vam je v žepu,
Zagreb vam je v žepu, skupa z Našu Lepu,
Naj te čeka, naj te čeka, pravda ti je v žepu,
Ne buš nigdar otišel na sud,
Sud je turud pak se pravi lud!

( 18. srpnja 2015.)

 

Dosad objavljeno

1. “UVOD U FERAL TRIBUNE” (1) – Kako je nastao Feral Tribune

2. “UVOD U FERAL TRIBUNE” (2) – Dječaci u sjeni vrbe

3. “UVOD U FERAL TRIBUNE” (3) – “Feral” je ozbiljniji od Sabora pet puta

4. “UVOD U FERAL TRIBUNE” (4) – Jesmo li se za to borili?

5. “UVOD U FERAL TRIBUNE” (5) – Spašavanje vojnika Viktora

6. “UVOD U FERAL TRIBUNE” (6) – Laku moć, Hrvatska