[U OKU KAMERE] Ulični dnevnici: grafiti kao trajni zapisi životnosti grada

Brojni su gradski zidovi ispisani grafitima koji su ondje već godinama. Često ih više i ne primijetimo. Koliko god da su šareni, stopljeni su s fasadama na kojima stoje. Dok se muralima divimo kao ukrasu grada, grafite često, onda kada nam ipak upadnu u oko, diskreditiramo kao ruglo grada koje pod hitno treba pokriti.

Puni malograđanskog ponosa, zgražamo se nad besramnicima koji su imali obraza unakaziti ljepotu starih i novih građevina. Oni tako stoje godinama i svi se zgražamo. I nad grafitima, i onima koji ih crtaju, i gradskoj upravi što to ne sanira – „na što nam gradi liči“, „sve je to ružno“, „vani to sigurno nije tako“. Međutim, kada bismo stali i razmislili (izuzev nečijeg bezveznog potpisa sprejem, koji niti išta, govori niti išta znači) što ti grafiti zapravo predstavljaju, u njima bi pronašli bezbroj fragmenata neispričanih priča ovog grada.

Koliko god neke smatrali ružnima, ovo nije pitanje estetike, nego sadržaja. Iz njih, umjesto da osuđujemo samo njihovo postojanje, možemo iščitati tolike neispričane priče koje su se odvijale na ulicama ovog grada, o sretnim i nesretnim ljubavima, slomljenim srcima, trajnim i prekinutim prijateljstvima, trenucima koji su zauvijek obilježili nečiji život, o svim radostima i tragedijama života. Grafiti su trajni zapisi životnosti grada, njegov integralni dio te stoga tu trebaju i ostati.

Follow @torpedo_media

Ulični dnevnici: grafiti kao trajni zapisi životnosti grada