Kaktus - biljka koja štiti od provalnika

Kaktusara u našoj državi ima podosta, u susjednim više od podosta i nastala je jedna velika zajednica ljubitelja tih biljaka.

Danas sam razgovarala s jednim kolegom i nazove on drugog kolegu tulipanom. Mojom najdražom proljetnicom. Doduše, njegov kontekst nije bio u smjeru proljetnice, ali sjetila sam se simbolike istog. Svaka biljka ima neko svoje čarobno značenje – jezik cvijeća koji je zanimljiv. Tulipanove moći su ljubav, zaštita i napredak i nekada super davno u nekom zaboravljenom stoljeću, ljudi su nosili tulipane kao zaštitu protiv zle sreće i siromaštva, dok su istovremeno plemići jeli ušećerene ljubičice kao najveću deliciju toga doba. Primjerice, ako se dobio šareni tulipan, bio je to znak da ti darivatelj ukazuje da imaš lijepe oči.

Uz najdraže proljetnice postoje biljke koje nisu svima zanimljive, niti se previše bave njima, a izreka „meni čak i kaktus ugine“ diže mi kosu na glavi. Svu. Do posljednje dlačice. Ukoliko se vratimo na simboliku biljke, kaktus se nije nosio sa sobom, to bi bilo fora, već se koristio za obranu kuće od provalnika i nametnika. Odnosno, biljka koja štiti. Postoje vjerovanja (nekih, meni neukih ljudi, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje), da su kaktusi stvoreni kao nakaze biljnoga svijeta i da mogu izdržati svakakve uvjete. Ne mogu. Biljke jesu borci, nekad se dogodi da se, poput feniksa, odjednom reinkarniraju u istoj posudici gdje su nestali, ali nisu nakaze.

Kaktusara u našoj državi ima podosta, u susjednim više od podosta i nastala je jedna velika zajednica ljubitelja tih biljaka. Krenete s jednim, pa završite s nekoliko stotina. U samo nekoliko mjeseci. Na Facebooku postoji grupa KISH (Kaktusi i sukulenti Hrvatska) gdje se okupljamo iz raznolikih država, razbacanih posvuda i razmjenjujemo iskustva, savjete, „dilere“ za pojedine biljke, ali se najviše hvalimo kolekcijama. Nisu ništa manje osjetljivi nego jedna mimoza, zavisno s kojeg staništa dolaze i treba im njega, prihrana, supstrat pa i period zimovanja po nekim nepisanim pravilima. Pod normalnim okolnostima, kad je proljeće stizalo u ožujku, najkasnije u travnju, hibernacija je trajala od listopada do ožujka. U tom periodu kaktusi miruju. Samo im trebate pogoditi temperaturu (izbjeći minuse), zaštiti od vlage i ne zalijevati ih. Odnosno, trebate ih zaboraviti u potpunosti i nestrpljivo čekati proljeće. Najavom toplog vremena, što se nadamo da će biti uskoro, kaktuse treba početi razbuđivati prskanjem. Iznositi ih iz zimovališta (osim ako ste sretnik sa staklenikom ili barem plastenikom koji vam riječka bura neće otpuhati do Raba) i dozvoliti im da „ljetuju“ na otvorenom. Nagradit će vas obilnom cvatnjom (ukoliko ste ispoštovali sve uvjete zimovanja) i dvorište učiniti posebnim. Ne zaboravimo da štite i od provalnika.

Zašto je nastao ovaj tekst ? Da ne okrenete glavu kad vidite neki fora kaktus na policama trgovina već mu date priliku, da ne kupujete pofarbane kaktuse ili bilo kakve biljke jer vam je kričavo roza najdraža boja (primjer plave orhideje koja zapravo ne postoji, nego joj je dodan aditiv u supstrat).

Kad mu date priliku, bitno ga je posaditi u porozan supstrat, držati na suncu, ne biti pretjerano darežljiv s vodom ( u ljetnim mjesecima jednom/dva puta tjedno – ne svaki dan jer je super toplo, kako preporučuje dipl.ing. agronomije jer je negdje vidio da nonica svoje zalijeva svaku večer i rastu kao ludi), osigurati ugodno zimovanje i rezultat ne izostaje. Predivan cvijet koji će vas oduševiti.

Za sve info, pridružite nam se u grupi, u planu je i sajam kaktusa u našem gradu, samo da se kockice i termini europskih kaktusara poslože.

Sretno kaktusarenje!

Do sljedećeg puta,
Azra

Follow @torpedo_media