MORSKI TRAMVAJ: Kako je Guido Prodam, prvi riječki pilot, završio u moru ispred Lovrana

Autor: Velid Đekić 07.11.2023

velid_dekic_kolumna

Prodam je uspio poletjeti iz trećeg pokušaja, kada je motor njegovog monoplana Horvath III bolje profunkcionirao. Brzinom od 90 km, na visini od 60−100 m, letio je u dva navrata do Lovrana, no što se dogodilo prilikom narednog leta provjerite u nastavku…

O čovjeku imenom Guido Prodam ne znamo previše. Šteta, ali se čini kako je nelagoda manja zato što znamo ono što nam je danas u vezi s njim vjerojatno najvažnije: on je prvi Riječanin koji se vinuo iznad grada zrakoplovom.

Premijerni riječki letač učinio je to 1911. godine, izabravši neobično mjesto za svoju zračnu avanturu. Riječ je o obalnom terenu što se proteže između Petrolejske luke i jedne od onodobnih gradskih tvornica asfalta, koja je radila pored Tvornice torpeda. Kada sam rekao kako je teren za tu namjenu neobičan, nisam rekao neočekivan. Zamisao da ga iskoristi kao zrakoplovnu pistu pojavila se u Prodamovim mislima tragom činjenice da je godinu prije njega isto pokušao na toj lokaciji francuski pilot León Versepuy, planirajući nekoliko letova između Rijeke i Opatije. No, sve je otkazano u posljednji trenutak zbog prosjedovanja Rafinerije nafte koja je tu aktivnost smatrala opasnošću za svoje spremnike u Petrolejskoj luci.

Prodam je imao više sreće, pa je s istog mjesta uspio poletjeti 10. prosinca 1911. godine, postavši prvi Riječanin u zraku, štoviše prvi pilot Austro-Ugarske Monarhije koji je letio nad morem. Kako o tom letu piše Irvin Lukežić u knjizi Nebo nad Kvarnerom, učinio je to praćen pogledima radoznalih sugrađana koji su ga bodrili sa svih strana. Istina, ograđeni prostor za publiku, gdje se praćenje događaja plaćalo, bio je slabo posjećen, ali se zato od velikog broja sugrađana crnio sav ostali prostor: cesta, krovovi okolnih zgrada, morska površina s brojnim plovilima, padine Turnića. Događaj se odvijao pod budnim okom gradskih redara i vatrogasaca.

velid_dekic_kolumna

Prodam je uspio poletjeti iz trećeg pokušaja (u drugom se zamalo zabio u naslage opeka ispred Tvornice asfalta), kada je motor njegovog monoplana Horvath III bolje profunkcionirao. Brzinom od 90 km, na visini od 60−100 m, letio je u dva navrata do Lovrana. Slijetanje na polazno tlo Riječani su popratili usklicima, uslijedila su silna čestitanja, pored ostalog riječkog guvernera i gradonačelnika. Oduševljena publika odnijela je Prodama do provizornog zrakoplovnog hangara na rukama.

Guido Prodam poletio je s istoga terena još jednom, 17. svibnja 1912. godine, ali s različitim učinkom od prethodnog, mada podjednako uzbudljivim, ako ne i uzbudljivijim. Što se dogodilo saznajemo iz tadašnjega gradskog tiska. Prema pisanju novinskog izvjestitelja dan nakon događaja, Prodam se na „pisti“ pojavio u poslijepodnevnim satima, praćen pogledima nekoliko tisuća okupljenih radoznalaca koji su u 16 sati zauzeli sva službena mjesta na ložama, tribinama i ostalim sjedalima, također okolnim neoznačenim pozicijama. Vjetar što je puhao toga dana nije omogućavao let, ali je oko 17 sati popustio, pa je strpljivi pilot odlučio iskoristi kakvo-takvo zatišje za uzlijetanje. Ali, dok se on pripremao iskušavajući funkcioniranje motora, vjetar je vratio prvotnu snagu.

Prodam se nije htio predati. Zrakoplov, koji se nalazio pored Rafinerijina stovarišta, usmjerio je prema Tvornici torpeda i sjeo u pilotsko sjedalo. Propeler se snažno zavrti, a ljudi koji su straga držali stroj za letenje, pustiše ga i on na kotačima pojuri naprijed, pa se nakon kratkog zaleta odlijepi od zemlje. I krenu se postupno uspinjati uvis, praćen očima gledatelja koji su u tim trenucima zadržali dah. Zrakoplov se nastavi naglo dizati, a publika provali u buran pljesak. Nakon trenutaka uzdizanja, stroj se iznenadno započne snažno spuštati, dok ne iščeznu iz vidokruga. Silni upitnici nad brojnim glavama što su čekale na rasplet događaja na polaznoj lokaciji nisu bili ništa prema uzrujanosti što ju je morao osjetiti Prodamov 80-godišnji otac, također dio publike.

Uskoro je do obale stigao manji parobrod. Vijesti što ih je donio nisu bile dobre – Prodam je pao u more zajedno sa zrakoplovom kod Lovrana, pri čemu je pilot spašen, a stroj je potonuo. Tada se obali počela približavati torpiljarka koja je imala zadaću pratiti let i, kako se pokazalo, donijela Prodama natrag, živa i zdrava. Čim se za to doznalo, u publici nastadoše pljesak i poklici. Heroj dana pojavio se zaogrnut u vojničku kabanicu, s nešto rana na licu. Kad je otac spazio sina, pohita mu ususret, zagrliše se i izljubiše. Starac nije bio jedini komu su oči zasuzile. Čim se Prodam približio trbinama, oduševljena publika provalila je kordone redara i nagrnula oko njega. Ususret mu je krenuo i osobno guverner, zajedno s nekom djevojčicom, koja mu je predala u ruke vijenac.

Pilotu je također pristupio novinski izvjestitelj, kojemu je Prodam ispričao kako je uspješno letio nad morem, štoviše namjeravao je dosegnuti letom vrhunac Učke, ali su udari vjetra bili tako siloviti, 10-12 metara u sekundi, da je od te zamisli morao odustati. Uspeo se na 700-800 metara, tada se okrenuo i počeo se spuštati. Nad Lovranom je bio na 50 metara visine i zaokrenuo prema Rijeci. Ali kad je osjatio da je vjetar tako snažan da se više s njime nije može nositi, odlučio se spustiti na more, pored dviju ribarskih brodica. Zrakoplov je tada dotaknuo morsku površinu, prevrnuo se, a Prodam je pao u more i udarom u zrakoplov ozlijedio lice. Stroj je potonuo, a pilot je zaplivao prema obližnoj brodici, na koju su ga spremno podigli. Malo zatim stigla je torpiljarka koja je pratila njegov let, te ga preuzela na palubu. Zrakoplov (usput budi rečeno, stroj nije bio jeftin, vrijedio je 12 tisuća kruna) podignut je tijekom dana iz mora.

Lokacija s koje je uzletio Prodam nastavila je igrati ulogu prve riječke zrakoplovne staze i sljedeće godine. Ruski pilot Ch. Slaworossov poletio je s nje rujna 1912. godine zrakoplovom tipa Bleriot.

Hoće li se riječkom zračnom asu Guidu Prodamu u naše dane postaviti spomen-ploča u blizini prve gradske zrakoplovne piste? Trebalo bi, zaslužio je. Za dobre postupke uvijek je dobar trenutak.

pocket icon
Više sa portala torpedo.media ...