MORSKI TRAMVAJ: Ledena zimo, gdje si?
Autor: Velid Đekić 31.10.2022
snimio: Dean BlažićPrigodan tekst Velida Đekića o riječkoj klimi koja ove godine za blagdan Svi svetih „časti“ suncem i iznimno visokim temperaturama.
Da, zima sve više postaje nešto što od nje ne očekujem. Kiša nam je u prvom dijelu zime lijevala iznad glava kao da je nije bilo briga ni kad je počela. Siječanj je donio konačno sunca. Valjda će biti i bure, nadam se ne onakve poput one što je zapuhala prije desetak godina, kada je orkanskom silinom lomila redove stabala misleći da su šibice (tužan je bio tadašnji pogled na groblje Kozala bez silnih jučerašnjih čempresa, tužniji nego inače). Hoće li u gradskom zaleđu led barem na trenutak odlučiti pokazati oštre zimske zube, možda istovremeno dok u gradskom središtu stabla cvatu, pogrešno misleći kako smo već ušli u proljeće? Sve je moguće s ovakvom bedastom zimom… Pa kad je već tomu tako – zašto ne prozboriti koju o riječkoj klimi? Zaslužila je itekako.
Vremenske prilike počele su se u Rijeci pratiti vrlo rano. Prvi podaci o modernim mjerenjima potječu iz 1842. godine, kada se te vrste posla prihvatio gradski liječnik Nicola Tiller. Na višu razinu priču je podiglo osnivanje prve moderne meteorološke postaje, zaslugom Bečke akademije znanosti, koja je postaju osnovala u sklopu Mornaričke akademije (danas zgrada riječkoga KBC-a). Postaja je krenula redovnim mjerenjima studenog 1868. godine, a vodio ju je prof. dr. Emil Stahlberger, upamćen i kao prvi sveučilišni profesor fizike u Rijeci. Postaja je imala mareograf, spravu za kontinuirano mjerenje razine mora (a kako drukčije, ta radilo se u Mornaričkoj akademiji!).
Nakon trogodišnjeg skupljanja podataka, prof. Stahlberger je napisao knjigu Uebber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume, u kojoj objašnjava što i kako utječe na kretanje plime i oseke u Riječkom zaljevu, s naglaskom na ekstremnim razinama. Po Stahlbergerovoj smrti 1875. godine, vođenja postaje prihvatio se prof. Peter Salcher, njegov nasljednik na Akademijinoj Katedri za fiziku. Salcher će 1884. objaviti prvu knjigu posvećenu klimi Rijeke i Opatije, Das Klima von Fiume und Abbazia. U knjizi analizira podatke prikupljane od 1869. do 1884. godine.
Gdje su prikupljani? Postaja se neko vrijeme nalazila pored Fiumare, potom u parku koji je okruživao Mornaričku akademiju, te raspolagala termometrom, pluviometrom, mareografom, moguće još nekim instrumentima. U sklopu Mornaričke akademije (neko vrijeme kao dio njezina Labratorija za fiziku) djelovala je do konca Prvog svjetskog rata. Nove vlasti donijele su niz selidbi. Najprije u susjedstvo svjetionika na Mlaki, gdje je radila do 1943. godine. Podaci motrenja od 1918. do 1928. nisu u cijelosti sačuvani, premda se zna da je motrenja bilo. Podaci za razdoblje od 1928. do 1943. objavljeni su u svescima Bulettino mensile kojima je izdavač Ufficio idrografico del R. Magistrato alle acque Venezia. Za sljedeće dvije godine, do srpnja 1945., nema bilježaka o meteorološkim motrenjima u gradu, pa ih vjerojatno nije ni bilo.
Sljedeća lokacija je uz Lučku kapetaniju (gdje se postaja nalazila od 1945. do 1949.), na Sušaku (od 1949. do 1954., pri čemu valja napomenuti kako je Sušak između dva svjetska rata imao vlastitu postaju), na Kozalu (do 1977. godine), pa u Lukoviće, gdje je i danas. Njene kućice s mjernim instrumentima postavljene su na livadi, na 120 metara nadmorske visine. Temperatura, vlažnost i tlak zraka mjere se svih dana u godini svakog punog sata od 4 ujutro do 21 navečer.
Jučerašnja mjerenja, Salcherova, a bome i osjetno kasnija, uključujući današnja iz Lukovića, pokazuju kako je Rijeka klimatski ugodno mjesto, unatoč tomu što se ta tvrdnja u mnogim glavama trenutačno može učiniti upitnom. Aktualni ekstremi su bura u čaši vode, znamo li što se događa podalje od nas… Podaci prikupljani tijekom dužeg razdoblja govore kako Riječani žive u umjereno toploj kišnoj klimi, zimi ne pretjerano hladnoj, ljeti ne pretjerano vrućoj. Najhladniji mjesec je, očekivano, siječanj, s prosječnom temperaturom 5,6 °C, a najtopliji srpanj, kojemu je srednja temperatura 23,4°C. Prosječna godišnja temperatura zraka je 14,0°C.
Podaci od 1948. naovamo, danas u rukama Državnoga hidrometeorološkog zavoda, pokazuju kako je rekordna vrućina zabilježena 19. srpnja 2007. godine, kada je dosegnuto 40,0 °C. Desetog veljače 1956. termometar je pokazao suprotan rekord od -12,8 °C. Naravno, to su službeni podaci, prikupljeni na službeno definiranim mjestima, što znači da mikroklimatska odstupanja u njih nisu uračunata, vezana uz točke kojima konačnu sliku znaju krojiti užareni asfalt i slične gradske specifičnosti.
Oborina ne manjka. Uz česte prolaske ciklona koje u 129 dana donesu više od 0,1 mm oborine, u Rijeci godišnje padne više od 1500 mm oborine. Uglavnom je donose kišni oblaci. Najveća dnevna količina pala je 30. rujna 2013. godine, riječ je o 248,9 litara kiše po četvornom metru. Snježni oblaci rijetki su, ali znaju iznenaditi, pa su tako 10. ožujka 1976. pala rekordna 52 cm snijega, istina uz pomoć bure.
Bura? Riječani znaju kako zimi gradom često puše taj hladan i suh sjeveroistočni vjetar koji prelazi preko planina. Je li uzburkano more slikovitije za bure ili za juga, pitanje je osobnog viđenja. Fotoaparat je promatraču najbolji prijatelj u oba slučaja… Sa sjeveroistoka puše 40 posto gradskih vjetrova. Nešto manje ih je s jugoistoka, a ostalo u podjednakom postotku iz raznih smjerova. Kao što smo se znali uvjeriti, bura može dosegnuti orkanska obilježja. Rekordan udar bure zabilježen je 11. studenog 2013. u riječkom kvartu Vojak, gdje je zapuhala 175 km na sat.
O potonjem bi mogao podosta kazati omiljeni internetski „plešući vatrogasac“ iz Baračeve, koji je prije nekoliko godina pogrešno pomislio kako su otkinuti dijelovi limenog krova s tamošnje bivše punionice motornih ulja usporedivi s letećim tepisima iz priča koje znamo pod šifrom „Tisuću i jedna noć“. Da, to je ta bura, za koju kažu „u Rijeci se rodila, u Senju cvjetala, u Trstu okončala“ („a Fiume la nassi, a Segna la forissi, a Trieste la finissi“). Tako kažu, a ja, grleći objema rukama vruću pećicu, ne bih baš svaki detalj toga znanja provjeravao.
