MORSKI TRAMVAJ: Starohrvatski bog Perun vlada zelenom okolicom grada
Autor: Velid Đekić 24.01.2023
S Peruna, visok 881 metar, širi se pogled prema mjestu Volosko (nomen est omen), točnije njegovu rtu. Na drugoj strani od linije Perun – Volosko uspostavlja se linija Perun – crkva sv. Jurja na Trsatu. Tim linijama trokut je definiran. Vrhu nad Mošćenicama suprotstavljena je trsatska gudura s Rječinom, gdje je u podnožju, s druge strane vode, bilo Velesovo mjesto.
Je li borba između kršćanstva i starohrvatskih bogova, koje su Hrvati donijeli sa sobom kada su stigli u današnje krajeve, završena? Tako iz kršćanskih centara moći nastoje uvjeriti okruženje svim sredstvima koja su im na raspolaganju. Ne, istina je bitno drukčija. Unatoč tome što proces uvjeravanja traje preko tisuću godina, dokazi oko nas svjedoče kako borba još traje. Na djelu je pat-pozicija u međureligijskoj borbi za hrvatske duše. Ako je kršćanski bog, barem formalno, zavladao gradovima, najviši starohrvatski bog, Perun, drži u rukama zelene okolice tih gradova.
Dokaze ne treba tražiti predaleko, dovoljno je zaviriti u riječku okolicu. Prošetamo li Kvarner, jedan od ponajboljih dokaza pronaći ćemo na južnim obroncima Učke, iznad staroga mediteranskog gradića Mošćenice. Mošćenice, kao i ostali gradovi na riječkom području, „službeno“ imaju svoga kršćanskoga sveca zaštitnika. Ime obližnjega gorskog vrha? Perun. Nije teško dokučiti, ime na tom mjestu traje od prvih koraka Hrvata sadašnjim prostorom, kada ih se još nije stiglo preusmjeriti put njima nove religije.
Lokalitet najvjerojatnije uključuje Perunovo svetište, gdje su se pale hrastove klade, njemu u čast. To se činilo na obližnjem lokalitetu Trebišće, točnije Potrebišće, koje imenom upućuje na žrtvu i žrtvovanje (staroslavenska riječ treba značiti žrtvu). Svetište se nalazilo u šumi, blizu tamošnje spilje.
Vrh Perun dobio je ime u skladu sa starom hrvatskom tradicijom, koja Perunovim imenom časti uzvišena mjesta u krajoliku. Tako naziv Perun nalazimo na brdima kod Plomina i Gračišća, naziv Perunčevac zabilježen je kod Pazina, dok Perun, Perunsko i Perunić postoje na Mosoru. Perun planina postoji kod Poljica, kod Roča teče Perunski potok, kod Smiljana su izvor i livada Perunuša. Kad smo već na livadi: biljku peruniku, koju mnogi smatraju hrvatskim nacionalnim cvijetom, u dubrovačkoj okolici nazivaju bogiša, nije teško dokučiti zašto.
Gdje je u krajoliku ime Perun, tu su u pravilu još dva bića iz božanskog Panteona starih Hrvata. Starohrvatsko sveto mjesto ima tri u prostoru udaljene točke – jednu posvećenu Perunu (koji je vladar reda, mira, pravde i pobjede), drugu posvećenu njegovoj supruzi (velika majka Zemlje, imenom Mokoš), a treću posvećenu njegovu suparniku Velesu ili Volosu (uzročnik kaosa , pored ostalog i tako što je kradljivac stoke, te Mokošin ljubavnik). Moguće je da je Veles samo naličje, drugo lice, alter-ego Peruna.
Odnose među tim božanstvima zrcale točke u prirodnom kraju. U tom trokutu Perun je na najvišem mjestu, a njega i Velesa u pravilu dijeli voda, kao granica dvaju svjetova. Zmijoliki Veles nezgodan je karakter: zna ukrasti Perunovu ženu i odvesti je u svoj podzemni/podvodni svijet, što Perunu nalaže da je od Velesa preotme i vrati se natrag, u nadzemni svijet. Može mu se, on je i bog rata, naoružan gromovima (otud mu često naziv i Gromovnik), kojima gađa s neba, pa je Veles osuđen vratiti se na početnu poziciju. Tako to ide iz godine u godinu, preuređujući cijeli krajolik u pozornici redovite božanske igre, u čemu nije teško prepoznati prirodni godišnji ciklus obnavljanja života. Na taj način definiran mit imala je svaka stara hrvatska upravna jedinica, župa. Kada u te župe pristignu oni kojima je misija zatrti starohrvatsku vjeru.
Kako stoje stvari s opisanim trokutom u slučaju Perunova vrha kod Mošćenice? Prostorni međuodnosi dodatno upućuju da je riječ o drevnom starohrvatskom svjetskom području.
S Peruna, visok 881 metar, širi se pogled prema mjestu Volosko (nomen est omen), točnije njegovu rtu. Na drugoj strani od linije Perun – Volosko uspostavlja se linija Perun – crkva sv. Jurja na Trsatu. Tim linijama trokut je definiran. Vrhu nad Mošćenicama suprotstavljena je trsatska gudura s Rječinom, gdje je u podnožju, s druge strane vode, bilo Velesovo mjesto.
Kršćanski stratezi borbe protiv drugih i drukčijih tu su zato izgradili crkvu, posvećujući je sv. Jurju, čija je uloga eliminirati zmijolikog, zmajevskog Velesa, na taj način metaforički i doslovce istjerujući iz hrvatskih glava ono što je u njima bilo, te utjerujući svoje. Uzmorski toponim Volosko najvjerojatnije se pojavio kao produkt Velesova dolaženja na to mjesto k svojoj ljubavnici, Mokoši. Što ćemo, reklo bi se – i bogovi su ljudi, barem starohrvatski.
Zaključak, pogledu s Perunova vrha, prema Voloskom i Trsatu? Šume, šume, velika vam hvala, u vama su sjećanja opstala. Sjećanja Hrvata na svoj božanski Panteon, i to sve usprkos koplju sv. Jurja, očito nedovoljno sposobnog za obavljanje dobivenog specijalnog vojnog zadatka.
