Iva Brozičević Dragičević: Jesu li današnja djeca zaposlenija od svojih roditelja?

Iva Brozičević Dragičević

Ako su vaša djeca sretna, podržite ih u aktivnostima koje vole i u kojima uživaju, ali pritom ne podcjenjujte ni značaj nestrukturiranog slobodnog vremena, pogotovo dok su još u predpubertetskoj dobi.

Jeste li ikada u razgovoru s djetetom osnovnoškolske dobi čuli kako jedva čeka vikend kako bi se naspavalo ili odmorilo jer preko tjedna nakon škole, gotovo svaki dan ima različite slobodne aktivnosti, a ponekad bi se radije na igralištu ostalo zabavljati s prijateljima? Takvi komentari sve češće otkrivaju da djeca danas već od najranije dobi postaju zasićena raznim „slobodnim“ aktivnostima koje im stoga nerijetko prestaju biti užitak i zabava i zapravo postaju dodatne obaveze.

Kao roditelj dvoje starije djece (19 i 14 godina), ne mogu se ne zapitati zašto je tome tako, ili još važnije, kako to utječe na rast i razvoj djece? Kad je moja generacija bila te dobi djeca su svakako imala puno manje izvanškolskih obaveza i zaduženja, zapravo jedine smo obaveze imali unutar obitelji i kućanstva. To je naravno ovisilo i o tome nalazimo li se u gradu koji je nudio puno više aktivnosti od primjerice neke manje sredine. I mi smo se bavili sportom, učili strane jezike, pohađali glazbene ili plesne škole, ali je pritisak vršnjaka i okoline da se uz školu moramo baviti još nečime, bio kudikamo manji.

Danas je pak izbor različitih aktivnosti koje se nude tolik da je roditeljima koji pritom imaju najbolje namjere, teško odabrati one najvažnije vještine koje bi željeli da njihovo dijete isproba i nauči. Ako se pritom radi i o svestranim mališanima koji se u svemu žele okušati ili su talentirani za više područja, aktivnosti se često nagomilaju već u vrtićkoj dobi, počevši od različitih sportova, stranih jezika preko glazbenih i likovnih edukacija, zapravo je mnoštvo toga što mlade radoznale glavice zanima i veseli.

No dan ima samo 24 sata i uz vrijeme provedeno u vrtiću ili školi, nakon svih odabranih aktivnosti današnjoj djeci nerijetko ne ostane gotovo ništa vremena za slobodnu igru i druženje s vršnjacima ili obitelji. Pretrpani raspored često također dovodi i do stresa svih članova obitelji - roditelja koji su u stalnoj žurbi prevozeći djecu s jedne aktivnosti na drugu, ali i djece koja nerijetko u nekom trenutku osjete da im početno zanimanje i užitak postaju sve više opterećenje i obaveza.

Stoga nam se postavlja pitanje kako to sve pomiriti, odnosno kako zadovoljiti potrebu za strukturiranim učenjem i razvijanjem vještina, ali i opuštenim i neobaveznim druženjem, slobodnom igrom s obitelji i vršnjacima? Mogla bih reći da je ključ u ravnomjernosti i balansu između organiziranih i neorganiziranih aktivnosti u i izvan obitelji. "Većina djece radije bi se igrala kod kuće ili na dvorištu nego se natjecala za mjesto u sportskom timu", kaže Stanley Greenspan, profesor pedijatrijske psihijatrije sa George Washington University School. U današnjem ubrzanom načinu života djeci često nedostaje više vremena provedenog s roditeljima i prijateljima van škole te će nerijetko radije izabrati nestrukturiranu igru, nego organizirani sportski trening. U svemu je tome najvažnije da roditelji prije svega slušaju svoju djecu i njihov način doživljavanja svih aktivnosti u koje su uključena. Neki od znakova koji mogu pokazati da je djetetu previše obaveza spomenuti su na početku ovog teksta – dijete će se osjećati umorno, bit će bezvoljno i jedva čekati predah od aktivnosti. Ponekad će se žaliti i na bol u trbuhu, glavobolju ili zaostajati u izvršavanju školskih obaveza. Za razliku od toga, zdravo i sretno dijete predškolske i školske dobi rijetko pokazuje umor, nervozu ili nezainteresiranost, često se smije te pokazuje spontanu želju za učenjem i savladavanjem nečeg novog.

Kao majka dvojice sinova koji su od najranije dobi bili uključeni u sportske aktivnosti koje su im uz svakodnevne školske obaveze nerijetko oduzimale dosta vremena, svjesna sam koliko pronalaženje te ravnoteže ponekad može biti zahtjevno. Činjenica da mlađi sin, koji trenutno završava osnovnoškolsko obrazovanje, uz redovnu pohađa i glazbenu školu, školu stranih jezika te aktivno trenira košarku, učinila je slaganje obiteljskog rasporeda ponekad i vrlo zahtjevnim. No, saznanje da ih vrijeme provedeno u tim aktivnostima čini sretnim i ispunjenim, činilo je one zajedničke obiteljske trenutke još kvalitetnijim i dragocjenijim.

Zato, ako su vaša djeca sretna, podržite ih u aktivnostima koje vole i u kojima uživaju ali pritom ne podcjenjujte ni značaj nestrukturiranog slobodnog vremena, pogotovo dok su još u predpubertetskoj dobi. Djeca neće moći naučiti sama sebe zabavljati ukoliko im svaka minuta slobodnog vremena bude isplanirana. Isto im tako trebamo dati šansu za samostalnu i slobodnu igru, učenje i istraživanje, što se spontano odvija upravo unutar nestrukturiranog slobodnog vremena, kad djeca mogu biti – djeca. Za svu je djecu upravo ova nestrukturirana, slobodna igra početak prvog pravog samostalnog učenja.

Ukoliko vas zanima više o ovoj ili nekoj drugoj temi, pišite mi na e-mail adresu iva@ibd.com.hr i podijelite problem koji vas muči, postavite pitanje ili predložite temu o kojoj bi voljeli saznati više. Jamčimo tajnost podataka.

Iva Brozičević Dragičević / Torpedo.media

Follow @torpedo_media